Na engadine pitu sam naletjela sasvim slučajno i nekako mi se činila ukusnom kad sam čitala recept pa sam odlučila isprobati za Božić. Ionako je tradicija da se radi barem jedan novi recept za kolače za Božić pa eto te pite. Engadine pita u stvari nije pravi naziv te pite. Tako ju zovu na linku na kojem sam pobrala recept sa katastrofalnim uputstvima čega sam se dosjetila onda kada sam počela raditi karamel te moje iskustvo s njime. Engadine je pokrajina u Švicarskoj gdje bi ova pita trebala biti tradicionalna. Kod nas ima za kupiti u jednoj slastičarni pod nazivom engadine torta, ameri to zovu običnom nut pie, a kod nas Hrvata se taj recept ili verzija tog recepta pojavljuje pod nazivom posebna orehnjača.Drugim riječima, na zapadu ništa novo.
Postoji jedna stvar kod karamela. Nikad se ne rastopi do kraja. Nikad nisam riješila tu misteriju niti mi je itko ikada otkrio u čemu griješim. Možda ga prekratko kuham no meni je tamni karamel toliko gorak da mi nije jestiv i nikako si to iskustvo ne želim ponovo priuštiti. Pa eto, kad radim s karamelom, obično i bacim pola istoga.
Tijesto
1 šalica ulja od riže
2 i 3/4 šalice brašna od pira
1/2 žličice soli
Punjenje:
2 i 1/2 šalice šećera
1 zobeno vrhnje + 2 žlice šećera u prahu
2 i 1/2 šalice oraha - nasjeckanih
1 vanilin šećer
Od sastojaka pripremiti tijesto te napraviti košarice u kalupima za muffine. Ja imam silikonske te imam još i ramekine. Uglavnom ide oko žlica tijesta po kalupu. Pećnicu zagrijati na 180°C. U tavi na slaboj vatri staviti šećer te čekati da se otopi i napravi karamel. Tada lagano dolijevati zobeno vrhnje uz neprestano miješanje i zagrijavanje da se karamel otopi i postane gust i kremast. Ako vam se desi da vam nakon nekog vremena i ostanu komadi karamela neotopljeni, tada s otopinom prelijte orahe a ostatak odmah bacite. Čista kemija ovaj put na djelu, toliko se o zasićenim i prezasićenim otopinama ipak sjećam, da postoji točka kada tekućina više nemože primiti šećera i da se zagrijavanjem ništa neće postići. No očigledno ipak negdje griješim jer sam uvjerena da bi se sav karamel trebao otopiti a da se ne dodaje tekućine no te male tajne majstora cukerpekera još nisam saznala. Kad saznam mam primijenjujem. Dakle izmiješati tu tekućinu i orahe te puniti kalupe za muffine sa oko jednom žlicom oraha. Od ostatka tijesta oblikovati male kuglice (oko jedna žlica tijesta) spljoštiti na palačinku u dlanu te prekriti muffine i dobro zatvorriti rubove. Ja nisam uspjela pa mi je punjenej curilo i vidi se da se dobro zapeklo na slici. Peći oko sat vremena na 180°C. Rezultat je kamenje. Doslovce. Preporučam samo neprijateljima. Da se lagano hrustati tamo gdje smjesa nije izašla, te lagano hrustati orahe. Jedan muffin je dovoljan za cijeli dan zabave. Naravno može se ostati i bez pokojeg zuba al kaj je to za takvu zabavu. Bapski recept. Zahvaljujem blogerici na objavi te divne stvari. Bez tog recepta nikad ne bi saznala da cijenim sve svoje zube.
Nema komentara:
Objavi komentar