nedjelja, 30. lipnja 2013.

Panforte 1

Nisam namjeravala raditi panforte niti sad, niti po receptu po kojem sa radila (a zaparvo sam radila po svojem a recept ovlaš pogledala) al eto, imala sam smokve koje su htjele propasti a kako je ispalo i lješnjaci su bili blizu tome da se prepuste truljenju pa mi je onak bilo pet do 12 da to potrošim. Al raditi ću panforte onako kako sam si zamislila to je sigurno. Jednom zgodom.

150gr indijskih oraščića
100gr lješnjaka
200gr suhih smokava
2 žlice oljuštenih sjemenki sezama
100gr brašna od pira
2 žlice kakaa u prahu
200gr kuhinjske čokolade
1 žlica šećera
4 žlice sirupa od agave

Izdvojite sat vremena da sjeckate oraščiće, lješnjake i smokve na sitno te pomiješajte sa sezamom, brašnom, kakaom u prahu i ostavbite sa strane. U posudi otopite šećer u sirupu od agave i zagrijavajte dok se ne počne pjeniti, dodajte čokoladu natrganu na komadiće i ostavite da se sve otopi te prelijte preko sjeckanih sjemenki i ostalog. Čvrsto izmiješajte u homogenu smjesu (smokve će dati dodatnu vlagu koja fali) te prebacite u kalup za kruh i pecite 30 minuta na 150°C. Kad se ohladi uvaljajte u šećer u prahu i režite na tanke šnite. Odlična stvar.

Pita sa višnjama i kremom od vanilije

Uživajući uz zvuke indijske glazbe, nakon currya, i to posebno uz Brij Bhushan Kabra - Mand Dhun-Deepchandi Taal (u linku Ravi Shankar) te crnog čaja African tunda jednostavno se činilo preobičnim uzeti kuharicu i napraviti kolač po nekom receptu. Iako imam nekakav raspored recepata koje mislim isprobati i to dovoljnu zalihu za do kraja godine minimalno, ako još nešto ne uleti, ima dana kao što je danas kad se jednostavno mora napraviti nešto po vlastitoj ideji. I tako sam zavirila u frižider i otkrila pola staklenke višanja koje su već dugo otvorene. Baš mi se jeo kolač sa višnjama al da ne moram raditi domaće lisnato a opet da nije biskvit sa višnjama kojeg sam nedavno radila. Pa sam odabrala napraviti pitu. Al premalo mi je to višanja za jednu pitu. Zato sam dodala i kremu od vanilije, da bude kremasto....

tijesto
400gr brašna od pira
1 žličica soli
2 žlice kristal šećera
200ml ulja

krema
200gr rižinog brašna
200gr šećera u prahu
175gr margarina
500ml bademovog mlijeka
2 vanilin šećera

pola staklenke ocijeđenih višanja

Umiješati sastojke za tijesto te ostaviti da se hladi u frižideru i prebaciti se na kremu. Ugrijati bademovo mlijeko i rastopiti margarin u njemu te polagano dodavati brašno i šećer uz neprestano miješanje dok se ne dobije gusta krema. Izvaditi tijesto iz frižidera i pola smjese utisnuti u pekač uz pomoć žlice na vrlo tanko tijesto. Na to dodati kremu, na kremu porazbacati višnje te na njih dodati ostatak tijesta u frankenstein stilu. Ko je jednom radio tijesto sa uljem, zna o čemu pričam jer je tijesto skoro pa tekuće :D. Ubaciti u pećnicu na 30 minuta na 180°C te uživati u kolaču dok se ohladi. Okus tople kreme je kao mrvljeni keksi a pečeni kolač podsjeća na knedle sa višnjama. Ko voli taj okus onda će mu i ovaj kolačić biti dobar.

nedjelja, 16. lipnja 2013.

Bulgur sa umakom od lješnjaka

Ova kombinacija se često nalazi na meniju Vegehopa, pa sam ga mam isprobala. Činilo mi se kao odlična ideja za uskladiti sa sojinim medaljonima sa roštilja. I nisam bila u krivu. Odlična kombinacija. Umak od lješnjaka pomalo podsjeća na umak od hrena. Ja sam se još i poslužila zelenim smoothiem od povrća jer sam postala ovisna o njima, otkako sam probala prvi.

bulgur
1 zobeno vrhnje
3 žlice limunovog soka
2 šake lješnjaka - samljeti
1 povrtna kocka

za soju sa roštilja:
sojini medaljoni
sok jednog limuna
ulje, sol, papar

Bulgur skuhati (oko 10 minuta je dovoljno). Sojino vrhnje i limunov sok zagrijati na tavi par minuta te dodati povrtnu kocku i mljeveni lješnjak, te ostaviti da se kuha na laganome dok se ne zgusne (oko 5 minuta). Soju prokuhati u slanoj vodi, ocijediti te umočiti u marinadu od ulja, limunovog soka i bibera te pržiti na roštilju oko 20 minuta.

četvrtak, 13. lipnja 2013.

Popečci od korabice


Korabica, to zaboravljeno povrće...i fenomenalna u popečcima. Kod nas se očito rijetko jede jer nema recepata pa sam improvizirala. Evo recepta za 12 popečaka.

1 veća korabica
pola šalice - šalica zobenih pahuljica
1 žličica soli
slanutkovo brašno

Korabica se oguli nožem koliko ide te se nariba. U to se doda oko 1/3 količine naribane korabice zobenih pahuljica i žličica soli te se rukama dobro izgnječi u ljepljivo tijesto. Komadi se trgaju, oblikuju u popečke, uvaljaju u slanutkovo brašno te se prže na obje strane dok ne poprime boju. Korabica je dobra i sirova, te ju nije potrebno prethodno kuhati. Trebala je biti poslužena uz heljdinu kašu, no nisam imala doma, pa sam poslužila uz rižu te kečap od gljiva

Musaka na grčki

Musaka je grčko jelo originalno i u nju bi trebao ići i patliđan no zbog kroničnog nedostatka kvalitetnog patliđana u dućanima u trenutku nastajanja ovog jela, ova musaka je bez njega.

kila krumpira
sojina šunka
luk
pola kile šampinjona
pola passate od rajčice
sok jednog limuna

Krumpir bi trebalo skuhati u kori te onda narezati kad se ohladi, pa onda opet peći (no to se ne preporuča zbog solanina), al ja sam naišla na mrcine od pola kile svaki pa sam onda ipak krumpir narezala i kuhala već u listićima. Zbog toga a i zbog toga jer je to vrsta veliki bijeli mladi krumpir, mi musaka nije ispala lijepa na slici, jer mi se krumpir trgao. Sojinu šunku namočiti u slanoj vodi, ocijediti te prepržiti na luku. Gljive narezati na listiće i dodati sojinoj šunki te pržiti sve zajedno dok se količina ne smanji na polovinu. Slagati red krumpira, pa nadjev, pa passata, pa opet krumpir, sve zaliti maslinovim uljem i limunovim sokom i peći pola sata na 180°C.

nedjelja, 9. lipnja 2013.

Majmunski kruh

Tijesto za ovaj recept sam uzela od korejskih palačinski jer mi se jako sviđa tekstura u ustima i zato jer mislim da bi pasalo zajedno. Jednostavno mi je recept zvučao božanstveno i fenomenalno izgleda na slikama. Morala sam odma znati da nije toliko dobro. Štoviše, ovo može samo past maj...ovaj nekim ljudima na pamet, da pomisle da je ovo dobro. Komadi kruha namočeni u karamel?Upravo takav okus ima. A iako sam vidla da nekima nije jasno zašto se zove "majmunski" recimo samo da ima veze sa jednim proizvodom od majmuna...

1 šalica rižinog brašna
1 šalica brašna od pira
1 žličica praška za pecivo
2 žlice smeđeg šećera
pola šalice mineralne vode
pola šalice kipuće vode

jednokratne prozirne rukavice

pola šalice šećera
pola žličice cimeta

 Sastojke za tijesto izmiješati te u rukavicama trgati u male kuglice koje se uvaljaju u malo ulja te mješavinu šećera i cimeta i stavljaju u kalup za kruh (ili kuglof) te se peče pola sata na 220°C. Komadi se trgaju te jedu. Jestivo al meni se ne sviđa.

Kunafa

Arapski desert. Postoje 4 verzije: turska (künefe), grčka(kadaif), jeruzalemska(kanafeh) te bliskoistočna (Ka'ket Kanafeh). Osnova je tijesto (kanafeh) koje se puni sirom i/ili orasima te se zalijeva šećernim sirupom. Tijesto opet može biti u 4 verzije: tanki rezanci (khishnah), tijesto od grisa (na'ama) te kombinacija prva dva (mhayara) te opet ribano vučeno tijesto za jeruzalemski kanafeh.

Ja sam odlučila raditi od rezanaca, te puniti sa običnim sirom od tapioke (alla daiya) i lješnjacima. Jer su mi ostali lješnjaci od korejskih palačinki.

pola sira od tapioke
šaka rezanaca br. 1 od barille
zdjelica mljevenih lješnjaka pomiješanih sa smeđim šećerom

sirup:
šećer = 70% šećera
1 vanilin šećer

Rezance skuhati u puno vode te napuniti 2/3 ramekina te napraviti rupu u srediti. Staviti po 2 žličice nadjeva od komadića sira i mljevenih lješnjaka sa sirom. Pokriti smjesu sa ostatkom rezanaca te peći na 200°C 30 minuta ili dok se površina ne zazlati. Nakon toga zaliti sa šećernim sirupom, po jedna žlica na ramekin i onda se ubiti u preslatkom jelu. Definitivno je preslatko i nije me oduševilo.

subota, 8. lipnja 2013.

Kečap od gljiva

Povratak korijenima. Kečap su izumili Kinezi, između ostalog i on se prvenstveno sastojao od gljiva. Nakon što je kečap došao u Ameriku, počeo se raditi od paradajza. I tako je nastao kečap kojeg znamo i danas. Taj već znam raditi, sad je novi izazov na redu. Miris koji se širi iz kuhinje je nevjerojatno zamaman. Pišem ovo dok se on kuha jer se mora reducirati, barem sat vremena i strašno me privlači. Ako će konačan rezultat biti upola ovako dobar kao što je miris, onda je to uspjeh.

pola kile šampinjona
1 žlica soli
pola luka
2 češnja češnjaka
sok 2 limuna
1 žličica crnog papra
3 žličice smeđeg šećera
1 šalica vode
1 lovorov list

Šampinjone dobro posoliti sa jednom žlicom soli te ostaviti u posudi oko 24 sata da pocrne i puste vodu. Meni nisu baš pocrnili nego su poprimili onako mrlje i sparušili su se gdje ih je sol dotaknula, al su pustili vodu. Očito su šampinjoni sama voda. Uglavnom, nakon 24 sata, sve zajedno, sa vodom koju su pustili šampinjoni, osim lovorovog lista ubaciti u blender te pretvoriti u pjenicu. Pjenicu prebaciti u posudu, ubaciti lovorov list i kuhat na slaboj vatri oko sat vremena. Pri tome pojesti ogromne količine hrane koja se nađe na putu jer je miris...mmmm....ti kinezi stvarno znaju kaj je dobra hrana. Nakon toga smjesu prohladiti te pospremiti u staklenke. 
Ima jako neobičan okus. Fini, ali neobičan. Možda je malo preslano za samostalno jelo (drugi puta pola žlice soli) ali sam sigurna da će pasati uz sve uz što uobičajeno ide kečap. Ugodno iznenađenje.

petak, 7. lipnja 2013.

Slatke korejske palačinke (hotteok)

Činke punjene karamelom...i lješnjacima....ma morala sam ovo probati napraviti. Naravno u originalu idu dvije stvari koje u ovome nebude: kvasac kao prvo, te brašno ljepljive riže. Nije da nema za kupiti u lijepoj našoj al ja nemam. Odnosno ima ljepljive riže a onda se to samelje.I ne namjeravam kupiti. Bar ne za sad. Al imam brašno obične riže. Rižino brašno, ako već ide u recept, onda mora ići baš rižino brašno. Ono nema zamjene. Jer uopće ne upija ulje i kad se takva hrana prži, onda se ne dobije i litra ulja sa hranom, već fina korica izvana i to je to. Bacila sam se na recept u svojoj izvedbi i ono što sam dobila je...odlične krafne bez kvasa. Malo su zahtjevne kod izrade ali idu vrlo brzo. Nemogu ispasti tako tanke kao na originalu jer se tijesto trga (ako ću već probavat, morat ću probavat sa tijestom kod kojeg ću provo dobiti gluten a onda umiješati rižino brašno) i zato jer su deblje se šećer isto ne rastopi kao na slici, iako se otopi kad se počnu hladiti i onda su stvarno fine. Nije me recept bacio na koljena ali sam uspjela postići još jednu strukturu tijesta koja je vrlo slična krafnama - mekano i prozračno- i to bez kvasa. I nisu tako slatke kako se misli. Skoro da i nisu slatke...Ispalo mi je 6 debelih komada.

1 šalica rižinog brašna
1 šalica brašna od pira
1 žlica crnog sezama
1 žličica praška za pecivo
2 žličice smeđeg šećera
pola šalice mineralne vode
pola šalice kipuće vode
1 žlica ulja
jednokratne prozirne rukavice

Punjenje
1 šaka lješnjaka - samljeti
2/3 šalice smeđeg šećera
*ove količine se mogu slobodno prepoloviti jer je meni ostalo bar polovica

 Čitajući recept pokušala sam se prisjetiti kako da postignem strukturu potrebnu za ove palačinke ali se nisam mogla sjetiti ničeg korisnog pa sam improvizirala. Vruću vodu sam koristila kod kineskih palačinki i mislim da sam uspjela dobiti gumastu strukturu no ovaj put tu ide i rižino brašno i ništa nisam mogla predvidjeti. Jednokratne rukavice su se pokazale kao idealna stvar za obradu ljepljivog tijesta. Prvo se pomiješaju suhi sastojci, pa se u to doda vruća voda i ulje, kratko promiješa te se onda doda mineralna voda i tada se dobro dobro miješa. Tijesto mora biti nešto rijeđe od onog za kruh a opet dovoljno ljepljivo da se može žlicom uzimati i oblikovati kuglice. Meni je ispalo nekako vodeno pa sam dodala još malo brašna od pira i još sam miješala pa je ispalo dobro. Ugrije se ulje u tavi, stave se rukavice pod obavezno te se žlicom uzima tijesto, oblikuje u kuglicu te rastegne na dlanu i puni sa oko 2 žličice nadjeva te se rubovi oprezno zalijepe i lagano se spljošti kugla na dlanu te spusti u tavu. Treba biti oprezan jer tijesto puca i onda nadjev ide van. Peče se sa obje strane nekoliko minuta, dok ne poprime tamnu boju, i onda se vade na tanjur, bez papira (papir se lijepi na njih). I uživa u njima. Drugi puta ću puniti pekmezom od marelica.

četvrtak, 6. lipnja 2013.

Kushari

Egipatsko jelo koje su popularizirali egipatski šljakeri. I to u tolikoj mjeri da postoje i specijalizirani restorani za kushari. Kao ćevapi kod nas. Za radničku klasu. Naravno da sam to morala napraviti. I nisam požalila. Ovo je mam postalo jedno od najboljih jela i jedno koje ću definitivno poslužiti gostima prvom prilikom a sebi za blagdane tipa božić i slično. Riječ je o kombinaciji svega veganskoga u jeindstvenom jelu: riža, tjestenina, leća i slanutak u umaku od rajčice luka i češnjaka. Ja sam koristila crnu leću jer se kuha isto toliko kao i riža a crvena se ionako raspadne kod kuhanja, što meni nije bilo bitno jer sam kuhala dok voda ne ispari.

riža
leća (crna, crvena)
tjestenina br 1 (gotova za 2 minute)
konzerva slanutka
pola passate od rajčice
1 luk
6 češnja češnjaka
2 žličice soli
maslinovo ulje

U jednoj posudi staviti kuhati rižu i leću sa žličicom soli u 2x više vode oko 15 minuta, te pred kraj kuhanja dodati natrgane špagete. Na maslinovom ulju popržiti luk narezan na kockice te dodati passatu i ostaviti da se pirja na laganoj vatri 10ak minuta dok ne zamiriši. Dodati protisnuti češnjak, te kuhanu rižu i leću i sve dobro izmiješati. Poslužiti sa slanutkom iz konzerve. Okus je nevjerojatan. Sve si paše zajedno i niti jedan okus ne dominira. Mogla bi ovo jesti danima a da mi ne dosadi....fenomenalno....

Energetski sok Kris Carr


Na Kris Carr sam nedavno naletila i baš me zanimao njezin energetski sok koji ona pije svaki dan. Kombinacija okusa mi se jednostavno činila nespojiva no složila sam tu zelenu močvaru i hrabro probala.  I prvo mi je bilo čudno. Zatim fino. Onda neslano. Onda osvježavjuće. Lagano diže energiju. Uopće kasnije nisam bila umorna. Nije mi se spavalo cijelo popodne, kao da sam popila šalicu kave. I to raspoloženje me držalo sve do navečer. Sumnjam da bi mogla piti to svaki dan. Povremeno da, vikendom, umjesto kave.

1 krastavac salatar
3 stabljike celera
1 zelena jabuka
oko 250 gr zelenog zelja
sok jednog limuna
pola žličice đumbira u prahu

Usput da pokažem mojeg novog električnog ljubimca:
Krastavac oguliti i sve narezati na sitno te staviti u blender, dodati oko pola šalice vode (da blender može raditi) te izblendati zajedno.

srijeda, 5. lipnja 2013.

Ječam sa šunkom i paprikom

Ostaci ostataka. Papriku imam jer sam mislila da ide u imam bayildi. A i baš mi se jela sojina šunka. I eto. I da probam taj ječam kojeg lagano izbjegavam.

ječam
sojina šunka
luk
2 paprike babure (zelene)
1 tofu kobasica
2 žlice malidžana
1 mala konzerva šampinjona

Ječam skuhati posebno sa malo soli i 2x više vode. Sojinu šunku namočiti u vrućoj slanoj vodi 15 minuta. Papriku očistiti i narezati na kolutove. Luk nasjeckati na komadiće. Na luku prodinstati ocijeđenu sojinu šunku, bez miješanja, da dobije boju na jednoj strani te dodati sve ostale sastojke (paprika, kobasica na kolutove, malidžano, šampinjone) te dinstati još 10 minuta. Poslužiti preko ocijeđenog ječma.

utorak, 4. lipnja 2013.

Tarte tatin (francuska pita od jabuka)

Obrnuta pita od karameliziranih jabuka...mmmm...već i sam opis odlično zvuči. Obična pita od naribanih jabuka je nekako tipična za ovo podneblje i vjerujem da svaka familija ima svoj recept no ovo je verzija poznata po hotelu Tatin. Gdje je jedna od sestara Tatin slučajno zaboravila jabuke u umaku i pokušala spasiti stvar bacanjem (ledenog) tijesta gore, te nakon pečenja poslužila na sasvim preokrenuti način. Ovdje je vrlo detaljan opis dotičnog recepta sa sličkama.Uglavnom, koliko vidim za ovaj recept su najbolje one goričke nešpricane, necijepljene jabuke veličine oraha jer se jabuke trebaju kuhati cijele (valjda bez koštica i toga) no ja sam se poslužila red delicious "Red Chief" jabukama koje su imali u prodaji iako su izgledom više podsjećale na "Stark Delicious" iz razloga jer su bile lijepe, velike, bezokusne, bezmirisne i nimalo brašnaste (znači nikakve). Malo kompliciranja no čini mi se da sam ipak uspjela postići karamel, onako kako treba, prvi puta u životu, nakon puno eksperimentiranja....
Pekla sam u modli za kruh.

tijesto:
200gr brašna od pira
100ml ulja od koštica grožđa
1 žlica šećera
2 žlice mineralne vode

karamel
100gr kristal šećera
1 žlica vode
1 žlica ulja od koštica grožđa

2 red delicious jabuke

Prvo se izmiješaju svi sastojci za tijesto, da se povežu, te se u modlu stavi papir za pečenjei oblikuje se tijesto te se sve zajedno stavi u frižider na hlađenje. Jabuke se ogule i narežu na kockice podjednake veličine. U suhu tavu se stavi šećer i voda, te se pričeka da se sav šećer namoči, i onda se tava zagrijava na laganoj vatri. Smjesa će se pjeniti ali treba pričekati da se počne karamelizirati po rubovima. Ja sam promiješala i onda dodala žlicu ulja i komadiće jabuka. Karamel prska inače pa je potreban oprez. Jabuke se prže na karamelu na tihoj vatri sve dok ne poprime boju blago pečenog krumpira. U modlu se stavi silikonski podložak, nikako ne papirnati jer se papir lijepi za karamel i više se ne skida. Na to sve se naliju jabuke sa karamelom, doda se tijesto i stavi se peći 30 minuta na 180°C. Tada se kolač malo ohladi i preokrene, te se poslužuje.

Mogu samo reći...aaaah...kako je ovo dobro....nitijedna pita od jabuka se nemože ni početi uspoređivati sa ovom divotom. Mekane jabuke koje se tope u ustima...prhko tijesto...ma...mljac. 

ponedjeljak, 3. lipnja 2013.

Pizza sa podlogom od karfiola (no grain pizza)

Celijakičari navalite. Nema ni grama žitarica. Vidla sam ja taj recept već puno prije i oduševila me ideja da neću jesti pizzu na biskvitu a potpuno sam izostavila iz glave činjenicu da ću jesti povrće na povrću sa umakom, čega sam se lijepo prisjetila kad sam gricnula to novopečeno čudo. I falilo mi je. Ne povrće, već žitarice. I to toliko da sam si išla odrezati šnitu kruha. A još sam si onda i išla skuhati špagete. Definitivno fali onaj ugriz u tijesto te miješanje povrća i žitarica u ustima a kasnije i u želucu. Gladna sam od ovog. To je dijetalna hrana. Zdrava i sve, al dijetalna.

"tijesto"
450gr zamrznute cvjetače
pola domaćeg sira za pizzu od tapioke sa začinima
zamjena za jaje- 1 žlica (ili bez, ne osjeća se uopće)

domaći kečap sa 1 žlicom gotovih začina za pizzu

1 tikvica
1 pikant tofu hrenovka
pola domaćeg sira za pizzu od tapioke alla daiya


Kad se cvjetača odmrzne, uz pomoć vilice i tučka iz mužara usitniti cvjetiće na veličinu riže. Sir narezati te trgati sitne komadiće veličine cvjetače, sve dobro izmiješati i staviti na papir za pečenje (silikon ne podnosi temperature veće od 220°C bez obzira što netko tvrdio) te dobro i gusto utisnuti i namazati kečapom. Cvjetaču nisam prethodno kuhala. Dodati na pizzu sastojke po želji i peći 20 minuta na 250°C ili više. Mirisi koji se šire od pečenja su božanstveni al nažost se ne osjete kod konzumiranja. Oba sira su ispala manje gumasta nego ih se ja sjećam i prilično su jestiva. Nešto je ovaj alla daiya ljepljiviji kod rezanja i više se rasteže al nije loš. S obzirom da se potpuno rastopio kao i mozzarella, sasvim je solidna zamjena. Još kad bih mogla dati više okus po siru, al bez kvasa neide....

Sir za pizzu bez sira

Opet eksperimentiram sa tapiokom. Ma Daiya, skužit ću te ja jednom. Napravila sam 3 vrste sira. Osnovni recept je onaj prvi za sir od tapioke, za koji mi ni dan danas nije jasno kako sam ga prokljuvila al eto, ima ga. U jedan sir sam stavila povrtnu kocku, da bude onako, ukusan. U drugi sam dodala par sastojaka koji se pojavljuju na sastavu sira od Daiye, a treći sam napravila od instant krumpira. Ako mogu ovdje to koristiti mogu i ja.Samo da mi je znati kako bi se to trebalo zvati. Sir od krumpira? Krumsir? Kir? Krumpirosir? Vjerojatno je okusa kao i majoneza od krumpira (di sam ljudi dobe takve "genijalne" ideje?). Ma kad se eksperimentira, nek se onda i fula tu i tam. Idemo sa receptima. Samo da napomenem: tapioka u sirovom stanju je otrovna i nesmije se jesti sam tak, bez pečenja od barem pola sata, pa ni ovi sirevi. Jako važno. Ni Daiya ne preporuča jesti njihove sireve za pizzu. Oni jestive sireve drukčije pripremaju. Ovo je samo za pizzu gdje se sir dodatno termički obradi pola sata na 250°C.

Sir sa začinima

2 žlice vrhom pune brašna od tapioke
1 žlica Oatly zobenog vrhnja
1 žlica ulja od kokosa
100 ml biljnog mlijeka
"jogurt" (3 žlice Oatly zobenog vrhnja + sok pola limuna)
1 povrtna kocka

Svi sastojci osim "jogurta" se izmiješaju, povrtna kocka se nadrobi unutra te se lagano zagrijava uz neprestano miješanje dok se smjesa ne rastopi, pretvori u ljepilo i počne odvajati od rubova. Tada se doda "jogurt" i dodatno miješa dok se sve dobro ne izmiješa i premjesti u zdjelicu da se hladi.


Sir od tapioke alla Daiya

Naravno, sad kad sam napravila sir mi je upalo u oči da sam zaboravila jedan sastojak - dodatno ulje. OMG. I još čitam i mislim si pa naravno da to ide. Nema veze, bit će drugi puta. Za sad ovakav. Primjetila sam poboljšanje u vidu ljepila, sir se rasteže puno tanje i puno dulje nego prije. Blizu sam pravoga recepta.

2 žlice vrhom pune brašna od tapioke
1 žlica Oatly zobenog vrhnja
1 žlica ulja od kokosa
100 ml vode
"jogurt" (3 žlice Oatly zobenog vrhnja + sok pola limuna)
prstohvat proteinskog praha konoplje
prstohvat praška za pecivo
1 kap glicerina
1 žličica aru praha

Sve osim "jogurta" se doda u posudu i polagano zagrijava dok se sve ne zgusne i lijepi. Tada se doda "jogurt" i miješa dok se sve ne poveže i prebaci u zdjelicu po mogužnosti u jednom potezu jer je izuzetno rastezljiv i ljepljiv.


Sir od krumpira. Krumpirosir.
Ok, dobro, instant krumpir i nije krumpirov škrob al je blizu. Doduše nema ista svojstva al dobro. Dok ne odem u Izrael po malo kumpirovog škroba, može proći.
2 žlice vrhom pune instant krumpira
1 žlica Oatly zobenog vrhnja
1 žlica ulja od kokosa
100 ml vode
"jogurt" (3 žlice Oatly zobenog vrhnja + sok pola limuna)

Prvo sve osim jogurta, onda jogurt, onda u posudicu. Mislim da je to samo jedan fini pire krumpir. Al bar se taj "sir" može rezati na kruh bez pečenja. Dok ne nabavim krumpirov škrob....

nedjelja, 2. lipnja 2013.

Pozdrav suncu (i blenderu)

Recept je iz Ljetne kuharice za više energije i jako mi se sviđa izbor. Rezultat je zdrava pjenica neodređenog okusa al se pjeni i topi u ustima. Puno je ljepša boja nego na slici a i pjenica je veća. Mislim da ću se navući na blender. Nije tako glasan i ne mora raditi nego 15 sekundi i izađe pjenica.

1 banana
1 manja konzerva ananasa
1 naranča
sok jednog limuna
začini: po pola žličice kurkume, đumbira i muškatnog oraščića

Naranču oguliti, razdvojiti na kriške te svaku još oguliti od kožice (i maknuti sjemenke koje bi mogle oštetiti blender). Bananu oguliti i izgnječiti vilicom. Sve ubaciti u blender (praznu konzervu baciti) te blendati dok se ne zapjeni jedno 15 sekundi. Ja sam na najmanjoj brzini. Preliti u čašice i uživati u (kaloričnom) desertu.

Zamjena za jaja - kupovna

Te strašne stvari... Kažu da je dobro svaki dan napraviti jednu stvar koja te plaši a mene ništa ne plaši kao  - blender!!! I mikseri su užasni. Štapni mikser je užas na koji neću ni pomišljati. I onih par sekundi u mojim rukama je dovoljno za cijeli život. I zato sam si kupila - blender. Zašto nemam pojma kad ga se bojim. Zato je lijepo stajao u dnevnoj sobi mjesec dana upakiran direktno iz dućana. I tako sam si onako pregriznula u sebi ove lijene subote i rekla - blender ide u funkciju. Ili za poklon. Al znatiželja je bila jača i mam sam se bacila na isprobavanje zamjene za jaja koju sam donesla iz Amsterdama - Orgran no egg replacer.

Sastav me nije oduševio: krumpirov škrob, brašno tapioke, limunska kiselina, stabilizator: methylcellulose te - ključan sastojak - kalcij karbonat zbog čega mi je oduševljenje zamjenom za jaja naglo splasnulo a onda i nestalo nakon što sam pročitala recept na kutiji koji uključuje pektin

jer

za želatinastu reakciju sa kalcij karbonatom treba low methyl pectin a mi ga u lijepoj našoj nemamo!!!! Mi imamo samo high methyl pectin u vidu želina i sličnih proizvoda a to nije to. Jer sam tu temu žestoko istraživala u fazi molekularne gastronomije.

A to znači samo jedno. FAIL.

Svejedno sam napravila po receptu i naravno da sam dobila blago pjenastu masu koja se po gustoći može usporediti sa šejkom koji je napravljen sa mlijekom. Dakle prilično rijetko i nema šanse da se to upotrijebi kao bjelanjak. A još manje da se koristi u onoj vrećici za ukrašavanje kako piše na kutiji. Doduše ja za to krivim pektin. On se aktivira sa oređenom količinom šećera i određenim pHom smjese voća od kojeg se želi dobiti pekmez, dok kod LM pektina je bitno da ima kalcija a sve ostalo je nebitno.

Čisto reda radi evo recepta za pusrle bez jaja (eggless meringue)

90gr orgran no egg replacer
1/2 žličice pektina
250ml hladne vode
1 žličica ekstrakta vanilije
125gr šećera u prahu
1 žlica smeđeg šećera

Prah i pektin izmješati sa hladnom vodom te staviti u blender na 5 minuta. Nakon toga dodati sve ostale sastojke i miksati još 5 minuta. Smjesu rasporediti u štoveć, ja sam probala rasporediti male krugove smjese na papir za pečenje a ostatak smjese sam ubacila u ramekine. Peći 2 sata na 130°C te nakon toga ostaviti da se ohladi preko noći u zatvorenoj pećnici.

Rezultat je jedna praškasta guma, ko jeftini gumeni bomboni ali okusom može proći kao bjelanjak. Al nisam baš oduševljena rezultatom ponajviše radi toga što ju je nemoguće oblikovati pri izradi tak da to otpada. Al tre i to probat. Neću kupovat.

subota, 1. lipnja 2013.

Imam bayildi

Tursko jelo, u prijevodu: imam (svećenik) se onesvijestio. Od ljepote. Recimo. Ima više teorija zašto se konkretno imam onesvijestio, dal kad je probao i oduševio se okusom ili kad je shvatio da je sav miraz (12 bačvetina najkvalitetnijeg extra extra djevičanskog maslinovog ulja) potrošen da bi se njemu svaki dan pripremala ovakva večera, sasvim nebitno. Ja sam upotrijebila oko jednog decilitra maslinovog ulja kojeg inače baš i ne koristim pa mi nije žao. Prije će se užegnuti kod mene nego ga ja potrošim. Za ljubitelje maslinove kapljice je sigurno to jako puno jer bi si oni to mogli rasporediti u više obroka. Al samo jednom se živi pa se i ovo treba probati kaj košta da košta. Evo zgodnog recepta sa puuuno slikica. Bar ja manje moram slikat.Mrzim slikat.


2  patliđana
paket cherry rajčica
1 patišon luk (plosnati luk al može bilo koji)
1 decilitar čistog maslinovog ulja vrhunske kvalitete (ključan sastojak)
1 žlica koncentrata rajčice
1 žlica peršina
začini: 1/2 žličice cimeta, 1 žličica soli, 2 žličice češnjaka u prahu


Zapravo bi za ovo jelo trebalo 8 sasvim malih i mladih patliđana veličine šake ili limuna, al kod nas same mrcine za kupiti pa je 2 manja patliđana (koja se mogu naći kod nas) veličine ananasa sasvim dovoljno.
Također....ono što kod nas prodaju pod cherry rajčice nisu cherry rajčice već koktel rajčice. Cherry rajčica je dobila naziv po tome što je veličine trešnje, ne veća te ima slatkasti i izuzetno aromatični okus. Ovaj mali kiseliš koji kod nas trpaju pod cherry je patuljasti hibrid obične rajčice, poznatiji vani i kao koktel rajčica. Tre poznavat povrće.
Prvo se patliđan nareže na polovice koje se stave peći u pećnicu na 170°C oko 20 minuta da patliđan omekša za rezbarenje. Za to vrijeme se narežu cherry rajčice na kockice i luk se nasjecka na sitno. Kad je patliđan omekšao, izvadi se iz pećnice te se malo pričeka da se ohladi. Tada se pristupa jednom lijepom hobiju - izradi brodića od patliđana.

 Nema ljepšeg. Polovice patliđana se zarežu nožem oko centimetar od ruba sve u krug, te se sredina lagano zareže na pola po dužini (ali da se patliđan ne prereže). Tada se sredina izvadi na način da se nožem "filetira" sredina, odnosno obje polovice iz sredine. Mislim da je ova metoda najlakša. Sredina koja se izvadi se ostavi sa strane a brodići se naslažu u posudu te se premažu sa maslinovim uljem i malo soli. Sredina iz patliđana se nareže na kockice. Na maslinovom ulju se poprži luk, češnjak, cimet i sol, te se dodaju rajčice i sredina patliđana i sve se to lagano dinsta dok sva voda ne ispari.

 Brodići se napune ovom smjesom, zaliju preostalim uljem od dinstanja te se stavi peći na 180°C dok patliđan ne kolabira, jedno 45minuta, može i duže, ovisno o debljini rubova brodića. Nije za pasti u nesvijest ali je fino. Kremasti patliđan, bez imalo gorčine i fino dinstano punjenje obogaćeno maslinovim uljem i češnjakom...meni je recimo bilo malo peršina i češnjaka al je fino.