nedjelja, 27. siječnja 2013.

Veganski muffini za dvoje

Isprobavanje recepata je nalik na borbu sa višeglavim zmajem - odrežeš jedan rec...ovaj glavu i odmah izraste više njih. Ovi muffini su uletili slučajno. Ali prigodno je jer se približava valentinovo. Ispadnu samo 2 muffina.Odmah da velim. Ali zgodan recept ako imate ramekine doma koje rijetko koristite.  Evo prilike.

1 banana
1/2 šalice brašna od pira
3 žlice šećera kristal
1 žlica prosenog brašna
1 žlica ulja
sol
1/2 žličice sode bikarbone
8 polovica oraha

Bananu izgnječiti te umiješati sve sastojke osim oraha i rasporediti u 2 malo nauljena ramekina. Po vrhu rasporediti polovice oraha (4 po ramekinu) te peći pola sata na 200°C.

Veganski muffini od vanilije sa višnjama

Bilo mi je ostalo nešto višanja od dunavskih valova, oko pola šalice recimo. Ok, skoro cijela šalica, ostalo sam pozobala usput. Pa da iskoristim u još jednom kolaču a koji je bolji nego muffini, gotovi sam tak, a lijepo izgledaju na stolu. Naravno odmah sam našla i prigodan recept, u koji doduše neidu višnje, ali žena tvrdi da je to recept svih recepata za muffine od vanilije. Al žena ima dobre slike teksture muffina. S tim da  meni verzija koju ona proglašava neuspješnom izgleda sasvim solidno za jedan vegi muffin. Ja baš razliku ne vidim u slikama, već vidim da ću morati probavati taj recept više puta he he ... mljac. Inače su vrlo fini al se meni zbog višanja nisu digli koliko bi trebalo. Ispalo mi 12 muffina, taman za moj silikonski podložak.

100 gr brašna od pira
2 žlice brašna od prosa
* brašna zajedno mora biti oko 120 grama
pola šalice biljnog mlijeka
ekstrakt vanilije - 2 1/2 žličice
1/2 žlice soka od limuna
1/2 žličice praška za pecivo
1/2 žličice sode bikarbone
2 žlice ulja
pola šalice ocijeđenih višanja iz kompota

Sve izmiješati zajedno te stavljati po jednu žlicu smjese u kalupe za muffine. Peći 10-15 minuta na 200°C. Fini su i zgodna je tekstura ali drugi puta neću staviti višnje, te ću također dodati burbon vanilin šećer. Ak su od vanilije nek se onda to i osjeti.


subota, 26. siječnja 2013.

Dunavski valovi



Već davno je Vegehop objavio nekoliko svojih najuspješnijih recepata za deserte, ovaj također u prilogu Jutarnjeg. Pa evo da probamo i to čudo. Malo sam čitala recept i nije mi se dopao sastav namirnica. Krema od pudinga. Pa to može svaka mala beba. Osim toga išlo je sojino mlijeko koje ne volim i koje mi ništa ne valja te ogromne količine brašna (pola kile) i praška za pecivo -20gr po tijestu OMG - to je 40gr  praška za pecivo po pekaču, + ono koje se nalazi u 2 pudinga, ispadne da je to sami prašak za pecivo. (jedna vrećica praška za pecivo ima 12gr, to je 3 žličice.) I onda sam napravila što i obično u tim situacijama napravim. Bacim original recepta i napravim po svojemu. ( U mojoj verziji ima 1 žličica praška za pecivo i 1 žličica sode bikarbone u cijelom kolaču, sam velim, to nije ni cijela vrećica praška za pecivo, a mogla sam koristiti 3 vrećice te kemikalije) Za tijesto sam koristila biskvitni recept kojeg do danas držim svojim najuspješnijim receptom za tu vrstu tijesta - onaj iz kolača sa rogačem, kojeg sam uspješno primijenila i u Jaffa kolaču - jer je elastičan - i jer se vrlo lako u njega miješaju drugi okusi. Za kremu sam koristila recept iz kremšnita s tim da sam dodala malo margarina za kremastost te malo brašna prosa za čvrstoću. Za sad se biskviti peku. Rezultat stavim naknadno.

Tijesto 1 - bijelo
140gr pirovog brašna
120ml rižinog mlijeka
80gr ječmenog grisa
90gr šećera u prahu
1 vanilin šećer
60ml ulja od koštica grožđa
60ml vruće vode
1 žlica limunovog soka
pola žličice praška za pecivo
pola žličice sode bikarbone

Tijesto 2 - smeđe
140gr pirovog brašna
120ml rižinog mlijeka
80gr ječmenog grisa
90gr šećera u prahu
1 vanilin šećer
60ml ulja od koštica grožđa
60ml vruće vode
1 žlica limunovog soka
2 žlice kakao praha
pola žličice praška za pecivo
pola žličice sode bikarbone

Krema:
250gr rižinog brašna
250 gr šećera u prahu
500ml biljnog mlijeka
1 žlica prosenog brašna
pola margarina
burbon vanilin šećer
1 kapsula sojinog lecitina

Nadjev
Višnje iz kompota + sok od kompota
1 žlica šečera u prahu + 1 žlica brašna

Glazura
3 rebra kuhinjske čokolade
1 žlica vode
1cm margarina (1 ploška )

U zasebnim posudama pripremiti bijelo i smeđe tijesto na način da se u griz doda vruća voda te ostavi malo stajati i na to se dodaju svi ostali sastojci. Smjese moraju biti dobro izmiješane, te bez grudica. Najbolje bi bilo izmiješati mikserom, a ako ne, onda barem dobro izgnječiti vilicom jer se gris rado gruda. Višnje ocijediti te sačuvati sok ok komppota. U zdjelicu staviti žlicu šećera u prahu i žlicu brašna te u to uvaljati višnje. U pekak, na masni papir naizmjence nalijevati smeđe i bijelo tijesto, da ispadnu valovi, s tim da je bijelo rjeđe i brže se razlijeva. Višak bijelog tijesta raposrediti po površini, te na to stavljati višnje uvaljane u šećer i brašno. Peći 30-40 minuta na 200°C.

 Izvaditi, preliti sa sokom od višanja i ostaviti da se ohladi. Kad se ohladi pripremiti kremu na način da se svi sastojci za kremu dodaju zajedno te prokuhaju uz neprestano miješanje. Lecitin sam naknadno odlučila staviti iz razloga jer sam trenutno okupirana hidrokoloidnim receptima koji me fasciniraju i jer sam mislila da že pomoći da se krema učvrsti.Kroz nekih 10-15 minuta će se krema pretvoriti u smjesu gustu nalik žgancima. Preliti preko ohlađenog kolača. Izravnati površinu na način da se lupka donjim dijelom žlice po smjesi. Ostaviti da se ohladi. Pripremiti glazuru na način da se svi sastojci zajedno otope na vatri te preliju preko kreme. Ostaviti u frižideru da se sve stegne te uživati.


Kolač je fini iako bi se tu moglo još popraviti neke stvari. Krema kao prvo jer zbog integralnog rižinog brašna ima teksturu kao marcipan. Ili kad je već tekstura tu, jednostavno dodati par kapi ekstrakta badema pa neka bude kao lažni marcipan. Malo mi je premalo višanja i premalo soka od višanja sam stavila (ja se bojala da nebude kolač gnjecav). Još kad bi bilo manje kreme te sloj veganskog šlaga na vrhu mislim da bi onda bio savršen. Al nije za baciti.

Brustengo 2


Napokon recept onakav kakav treba biti. Nakon pomnog promišljanja, dobila sam ono što je recept trebao biti već u prvom pokušaju. Dodavanje instant krumpira (ja kupujem onaj u lidlu koji ima 3 vrećice) je doprinjelo zgušnjavanju smjese a da se ne promijeni okus baš ni malo.

pola kile kineskog kupusa
pola kile mladog krumpira
pola vrećice instant krumpira
malo vode ili biljnog mlijeka
2 žličice soli
1 žličica papra
1 žličica češnjaka u prahu
ulje za pečenje, maslinovo ulje

Skuhati krumpir i pretvoriti ga u pire. Na pari prokuhati sitno narezani kineski kupus te umiješati u pire od krumpira. Dodati začine te instant krumpir. Vode ili biljnog mlijeka dodavati prema potrebi, da se dobije gusta smjesa i da instant krumpir više nebude brašnast. Nakon toga malo umiješati rukama te prebaciti na masni papir u pekač i oblikovati u čvrstu smjesu. Na vrhu lagano namazati uljem za pečenje (ne maslinovo) te ubaciti u pećnicu na 200°C 45 minuta, sve dok se na površini ne stvori smeđa korica. Izvaditi iz pećnice te još vruće namazati maslinovim uljem i poslužiti.

srijeda, 23. siječnja 2013.

Prženi bambusovi izdanci

Ma te bambusove izdanke imam već skoro pa 100 godina. I još traju. I trebali su trajati do kraja ove godine. Ko zna kakva je to kemija unutra. Inače su pakirani u staklenku a recept objavljujem u duhu predstojećeg azijskog tjedna u Lidlu i kao upozorenje - to ne kupiti. Nije da su skupi al rezultat je krajnje razočaravajući.

žličica misoa ili tamarija (umaka od soje)
1 staklenka bambusovih izdanaka

Bambusove izdanke ocijediti te kratko prokuhati u vrućoj vodi da izgube onaj miris po boksu za cipele. Ocijediti. Na malo ulja otopiti žličicu misoa ili dodati tamari te na to dodati bambusove izdanke. Pržiti oko 10 minuta. Trebali su postati hrskavi al nisu. Meni se više nije dalo čekati. Ono što je na slici je cijela staklenka. Recept bi se zapravo tebao zvati redukcija bambusovih izdanaka jer se reduciraju na trećinu svoje mase. Okusom podsjećaju na gljive. Nije ništa posebno i nemože biti samostalno jelo, već kao dodatak uz neki prilog. Tko nije probao, ništa nije propustio.

Brustengo

Malo talijanske kuhinje, za promjenu. I naravno, kao i svi talijanski recepti koje sam do sad probala raditi i ovaj ima falunge. Mislim nije loš recept, fino ispadne al mislim da može i bolje. I naravno, još jedan u nizu recepata kako fino pripremiti kelja a da nije na varivo. Ovaj put sam za recept koristila kuharicu u izdanju Jutarnjeg (povrće i prilozi), koja iako ima 400 stranica i valjda duplo više recepata, me nije zainteresirala za izradu više od 5 njih. Ono što je dobro kod te kuharice je da ima slika svakog recepta a to znači da je netko taj recept ipak i radio a ne samo natrkeljao bedastoće i to objavio. Malkice sam se iznenadila kad sam identičan recept našla i na internetu. Prvo identičan je. A drugo nedorečen je i nepravilan kao i taj iz kuharice. Rezultat je vrlo ukusan, ali treba ga malo doraditi. Mislim da ja nisam pogriješila kod pripreme. Koristila sam kinesku kupus, koji iako se zove kupus je najsličniji teksturom i okusom kelju.

pola kile kineskog kupusa
pola kile mladog krumpira
1 povrtna kocka
3 češnja češnjaka (nije baš bitno)
malo ulja

Mladi krumpir skuhati i pretvoriti u pire. Ja sam ga narezala na sitno i prokuhala, a iznad krumpira sam na pari kuhala narezani kupus. Pire od krumpira i prokuhani kupus izmiješati sa povrtnom kockom, te zagrijati ulje i na njega baciti češnjak, da zamiriši. Na to staviti pola smjese (u receptu piše sve al nije to dobro) te peći minimalno 8 minuta, da se dobro zapeče odozdola. Sipati iz tave na tanjur te uz pomoć tanjura preokrenuti na drugu stranu, da se zapeče. (Metoda koja je jedina dala rezultat. Naime. Korica se stvori na donjoj strani, no ostatak je i dalje pire a pire se nemože okretati kao palačinka. Biseri.) Ispeći u dvije kvazipalačinke te jesti toplo. Izuzetno je finog okusa, i neobičan način serviranja priloga. Po mojemu ipak treba dodati i malo brašna, da se baš jako zgusne, ili instant krumpira, no  i ovako nije loše.Trebalo bi to probati peći u pećnici. Mislim da bi bilo fino i da bi se prije pretvorilo u ono u šro bi trebalo.

nedjelja, 20. siječnja 2013.

Hopia Baboy

Filipinski recept. U prijevodu bi bilo lisnato sa svinjetinom. Ali prema izvoru, u ovo uopće neide ništa od svinjetine već luk koji daje identičan okus. Ha? Kak luk može biti isti kao i svinjska mast? Ja to moram probati. Naravno, usput ide i recept za domaće lisnato tijesto. Lisnato je vrsta glutena znači sve što se radi mora biti - ledeno. Ledeni margarin, ledena voda, ledeno tijesto. Sumnjam da na Filipinima imaju toliko leda koliko ja mislim upotrijebiti. Al dobro. Prvo filipinsko lisnato a ako mi ne uspije, krećem na normalno domaće lisnato tijesto...koje ću potom zamrznuti dok se ne dosjetim punjenja. Recept nije baš dorečen ali dobro da znam što se želi postići pa mi je lakše. Punjenje mi je onak...neobično al vidjet ćemo. 30 komada treba ispasti od ove količine. Prilično sastojaka ide, dugo se radi, valjda će okus opravdati rad.

Tijesto 1 (gluten)
2 šalice brašna od pira
1/2 šalice ledene vode (iz zamrzivača)
1/2 šalice ulja od koštic grožđa
sol
2 žličice limunovog soka

Tijesto 2 (roll-in fat)
2 šalice brašna od pira
3/4 šalice kockica margarina
1/2 šalice šećera u prahu

Punjenje (baboy)
1 1/2 sitno nasjeckanog luka
1 šalica rižinog brašna
1 šalica vode
1 1/2 šalice šećera u prahu
1/2 šalice ulja od koštica grožđa

1. Glutensko (lisnato) tijesto. Vodu ostaviti u zamrzivaču. Narezati pola margarina na listiće debele oko pola centimetra. Svaki listić razrezati na 3 trake, a svaku traku na 5 kockica. Margarin mora biti hladan. Trgat će se ali nema veze. Ostaviti kockice margarina u zamrzivaču. U pola šalice ledene vode dodati limunov sok te izmiješati sa ostalim sastojcima i to vilicom sve dok se ne pretvori u čvrstu grudu tijesta. Po želji nastaviti miješati vilicom ili izvaditi na dasku i brzo izgnječiti. Tijesto se nesmije zagrijavati. Može se mijesiti sve dok je ledeno. Ostaviti ga u zamrzivaču da se formira gluten.

2. Zamrznute(?) kockice margarina izvaditi te umiješati tijesto br 2. Ovaj dio mi nije jasan. Prvo kako se masnoća može zamrznuti a drugo kako se tako malo količine masnoće sa toliko puno brašna može zvati "roll-in fat". Uglavnom, lagano umrviti margarin u brašno, neka ostanu kockice, te umiješati što bolje i ostaviti u frižideru.

3. Pripremiti nadjev. Luk mora biti narezan skroz na sitno, najbolje bi ga bilo obraditi mikserom da se pretvori u kašu. Umiješati sve sastojke te prokuhati 10 minuta da se smjesa stisne. Ohladiti.

4. Priprema "lisnatog". Tijesto br 1 se nakon minimalno sat vremena u frižideru razvalja te se na to dodaju komadi maslaca iz brašna te se zamota i ostavi da se "odmori" 5 minuta u hladnjaku. Tada se izvalja na masnom papiru, presavine u trećine, napravi puž i ostavi odmarati te se pužev dio ponovi još jednom. Konačno se izvalja i nareže na komade.

5. Punjenje. Tijesto se puni te se krajevi stisnu. Meni je ispalo 18 komada. Peče se 15-20 minuta na 250°C sve dok rubovi ne poprime boju.

Mogu samo reći. Imam lisnato i fino je. Ukusno. Identično kupovnom. Osim toga, smjese mi je ispalo previše, drugi puta ću staviti pola file. Konačan rezultat je fini, neobičan (zbog luka) ali fini. Zadovoljna sam kako je ispalo.

subota, 19. siječnja 2013.

Jaffa kolač

Ilitiga jaffa keks u domaćoj izvedbi. Sve je počelo onda kada sam spazila dvije stvari. Prvo sam spazila extra džem od naranče u dućanu a onda sam spazila jaffa kolač na stranici omiljenog vege restorana vegehopa.
I tako se rodila ideja za ovaj kolač. Rezultat postam kasnije jer još nije gotov a ja ću zaboraviti koje sam sve izmjene stavila u recept. Naporno je izmišljati recepte, kuhati ih, pojesti te onda to bilježiti na blogu.

Biskvit
140gr pirovog brašna
120ml bademovog mlijeka
80gr ječmenog grisa (jer sam ga imala, svaki gris je dobrodošao)
 90gr kristal šećera
burbon vanilin šećer
60ml ulja od koštica grožđa
60ml vruće vode
1 žlica limunovog soka
pola žličice praška za pecivo
pola žličice sode bikarbone
par kapi arome naranče (nek se nađe)

Namaz
1 pekmez od naranče (250gr)
1 burbon vanilija
aroma ruma

 Glazura
10 dkg čokolade za kuhanje
2 žlice ulja od koštica grožda

Gris preliti vrućom vodom, te ostaviti 5 minuta. Dodati ostale sastojke i dobro izmiješati, paziti da ne ostanu grudice od grisa. Peći 20 minuta na 190°C te ostaviti da se ohladi. Pekmez staviti u  zdjelicu, dodati burbon vaniliju te nešto arome ruma i dobro miješati dok ne postane maziv. Ohlađeni biskvit namazati pekmezom te politi rastopljenom čokoladom i ostaviti da se stisne. 

Kolač je odličan. Možda ću drugi puta sa nekim boljim pekmezom (koji nije gorak) te sa vrlo tankim slojem čokolade. Nije ni ovako loš ali mjestimično se neda sa žličicom trgati čokolada. 

Gong bao soja



Kinesko jelo, konkretnije sečuanska kuhinja. Neizostavno jelo svih kineskih restorana diljem svijeta. Znači da je recept nešto posebno. Baš mi se dalo petljati po kuhinji pa sam odlučila isprobati i ovo jelo al na moj način. I nevjerojatno odlično je. Tko voli ljutu hranu, ovo je savršenstvo. Divan spoj slatkog, slanog, kiselog i ljutog. Da pripremam večeru za ljubav svog života, ovo bi bio Recept. Malo sam ga izmijenila. Naime ovo je poznato i kao piletina sa kikirikijem. Po receptu može i indijski oraščić unutra no ja imala doma samo pistacije pa sam njih ubacila. I malo bučinih sjemenki. Nek se nađe. Nije uopće ispalo loše. Okus kikirikija sam zamijenila sa tahinijem (maslacom od sezama) koji ima skoro pa identični okus. Soja umak sam zamijenila sa žličicom soli i žlicom limunovog soka. Crveno vino sam zamijenila sa sokom od višnje. I zaboravila sam staviti đumbir, no prefino je i ovako. Sezamovo ulje ima okus kao bučino ulje, sam velim.

100gr soje (komadići ili medaljoni, svejedno)
3 češnja češnjaka
pola luka
2 žličice kajenskog papra
1 žličica crnog papra
2 žlice ulja
10 deka pistacija
1 žlica koštica buče
1 povrtna kocka

za marinadu:
1 1/2 žlice brašna instant kumpira
1 1/2 žličice soli
1 žlica limunovog soka
1 žličica tahinija
1 žličica soka od kompota od višanja

za umak
1 žlica šećera u prahu
1 žlica brašna instant krumpira
2 žlice soka od limuna
1 žličica sezamovog ulja
1 povrtna kocka
2 žličice tahinija

Soju (ja imala medaljone) preliti sa vrućom vodom u kojoj je dodana povrtna kocka te ostaviti 15 minuta da se namače. Za to vrijeme očistiti češnjak i luk te ugrubo narezati. Češanj na 2-3 dijela, luk isto, da budu podjednaki dijelovi. Ostaviti sa strane. Pripremiti umak. Izgleda kao vrlo mala količina ali nije. Taman je. Pripremiti marinadu, te razrijediti vodom da se pretvori u čvrsti pire krumpir. Soju ocijediti te prema potrebi narezati na kockice. Ubaciti u marinadu, te dobro pomiješati. U woku zagrijeti 2 žlice ulja i dodati crni papr i kajenski papar. Na to dodati soju sa marinadom te peći jedno 15-20 minuta uz povremeno miješanje, da se stvori korica na soji. Gotovo je onda kad se sojini komadići odvajaju jedan od drugoga. Na to dodati luk i češnjak i peći još 5 minuta. Dodati umak i dobro izmiješati, te peći još 5 minuta. Dodati sjemenke (pistacije i bundeve) te peći još kratko. Poslužiti preko riže.

četvrtak, 17. siječnja 2013.

Hajdinska kaša sa bešamelom

Varijacija brokule sa bešamelom. Da vidim da li paše i u ovoj kombinaciji , i paše. Fino je, kremasto i zasitno a nije opet kaša na luku, što je standard. Pa za promjenu....

hajdina kaša, trećina posude
4 žlice brašna od pira
4 žlice ulja
375ml biljnog mlijeka
1 žlica veganskog parmezana
2 povrtne kocke
malo muškatnog oraščića
(caneloni)

Skuhati hajdinu kašu zajedno sa jednom povrtnom kockom jedno 15 minuta te ocijediti. Na 4 žlice ulja prepržiti brašno, dodati parmezan, te polako dodavati mlijeko. Kad sva voda ispari umiješati kašu, te prema potrebi malo dodati vode. U pekač staviti papir za pečenje, dodati pola smjese (poredati canelone) gore staviti ostatak smjese te zapeči pola sata na 190°C.

Špageti sa gljivama

Jednostavno a fino i zasitno. Bila sam gladna a treba potrošiti i zalihe hrane ne?

špageti
gljive
pola luka
koncentrat rajčice

Pola luka sitno nasjeckati te kratko prepržiti na malo ulja te dodati gljive. Pirjati, dodati žlicu- dvije koncentrata rajčice, posoliti te u to izmiješati kuhane špagete.

utorak, 15. siječnja 2013.

Veganski parmezan

Mislim bar se tako zove. Riječ je o mješavini indijskih oraščića i soli. Ima više recepata ali svi obično uključuju i delikatesni kvasac kojeg ne jedem pa evo onda ovog vrlo običnog. Indijski oraščići imaju blago mliječni okus tako da ideja i nije loša ali nije to parmezan iako jelima (bešamelu) daje pomalo mliječan, sirast okus.

indijski oraščići mljeveni na sitno
žličica soli

Indijski oraščići (10 deka je 11 kuna nije to baš tako skupo) se samelju te pomiješaju sa žličicom soli i ostave da stoje. Okus je bolji nakon jedan dan.

ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Složenac od brokule sa bešamelom

Složenac (casserole) se u ovoj formi može raditi i sa bilo kojim drugim povrćem koje je u sezoni a koje se da "kremirati", pa čak i sa lukom što je zaključak do kojeg sam došla detaljno proučivši sve kuharice koje imam tijekom nedjelje dok je vani padao snijeg što sam ja promatrala iz kreveta. S obzirom da je sezona brokule, a uvijek je dobro koristiti povrće kojem je sezona radi više razloga, odmah sam se bacila u nabavu iste. I mogu reći da je ovaj recept pun pogodak. Ja sam u njemu koristila i canelone (tjesteninu) ali ne zato što bi trebalo već zato što pokušavam potrošiti te beskorisne tunele koje sam kupila jednom i nikad više. To je ipak tjestenina koja se slaže isključivo sa mesom. Bademovo mlijeko sam koristila jer mu je istekao rok trajanja i jer mi više nije pasao okus u kavi. Nije da se ono razbacujem biljnim mlijekima već ono, ionako bi ga bacila pa je bolje da iskoristim u nečemu.

Sastojci
2 brokule (što veće)
sol
(caneloni od durum brašna)

Za bešamel:
4 žlice brašna od pira
4 žlice ulja od koštica grožđa (ili margarina)
375ml bademovog mlijeka
1 povrtna kocka
prstohvat muškatnog oraščića
1 žlica veganskog parmezana

Od brokule odrezati cvjetiće te ih prokuhati oko 40 minuta u slanoj vodi. Stabljike ostaviti za neki drugi recept. Polovicu kuhanih cvjetića ocijediti te usitniti ili u mužaru ili mikserom u kašu. U tavu dodati 4 žlice ulja te 4 žlice brašna i zapržiti uz stalno miješanje. Polagano dodavati bademovo mlijeko, da smjesa ostane pjenasta a da voda ispari. Umrviti povrtnu kocku, te dodati sve preostale sastojke kao i kašu od brokule. Ako je pregusto razrijediti vodom da se dobije vrlo gusti umak. Pola umaka uliti na papir za pečenje u pekaču, na to naslagati kuhane cvjetiće brokule (i canelone) te preliti sa ostatkom smjese i zapeći pola sata na 190°C sve dok se gore ne stvori korica i uživati i uživati i uživati....mljac.

Kolač od rogača

Ok, malo priznanje. Ovaj kolač sam do sad radila 3 puta i još ga nisam poslikala. Jer ne stignem. Nestane sam tak. Bila sam vrlo skeptična prema ovom receptu. I to zato jer znam da je iz neke kuharice (po mjerama) i zato jer znam da se limun stavlja u kravlje mlijeko da bi se dobio panir, vrlo fini svježi sir koji daje jako dobar okus kolačima no ovo je bio recept sa biljnim mlijekom kod kojeg se to ne dešava al dobro. Nije da bum cjepidlačila s obzirom da je konačan rezultat izuzetnog okusa. Naime, tražila sam recept za kolač sa rogačem u kojeg neide jabuka jer je bila nedjelja navečer a ja nisam imala jabuka. I nije mi žao. Toplo preporučam. Original recepta.

Sastojci:
140gr pirovog brašna
120ml bademovog mlijeka
80gr rogača u prahu
90gr kristal šećera
burbon vanilin šećer
60ml ulja od koštica grožđa
60ml vruće vode
1 žlica limunovog soka
pola žličice praška za pecivo
pola žličice sode bikarbone

U jednu posudu staviti rogač te ga preliti sa vrućom vodom i ostaviti par minuta. Tada u smjesu dodati sve ostale sastojke i lagano promiješati. Pećnicu zagrijati na 190°C, u manji pekač staviti masni papir te izliti smjesu da bude oko centimetar visoka (meni je pekač od 32cm bio prevelik za količinu) te peći 20 minuta. Fini je topli, kad je kremasti i fini je kad se ohladi, kad je spužvasti.

ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

Mungo grah sa kokosom (moong dhal sundal - pacha payar sundal)

Nakon obavljene inventure u smočnici te pronalaska 14 kila hrane, što je gotovo dovoljno za ne odlazak u dućan...slijedećih 6 mjeseci odlučila sam smanjiti malo iste te sam počela hranu pripremati prema namirnicama koje imam doma. Tako sam našla vrećicu mungo graha kojeg sam kupila valjda prije godinu dana dok sam još imala neku ideju da ja klice smijem jesti. I bila sam uvjerena da mungo grah nije dobro jesti ni na koji način osim kao klice, uopće neznam otkud mi ta ideja. I tako je mungo otišao duboko na policu te u zaborav. Nanovo otkriven, i nanovo otkriveni recepti. Ovaj je indijski recept. Nikad nisam jela mungo pa sam bila skeptična ali rezultat je vrlo fini.

Sundal je nekakvo tipično indijsko jelo koje se radi tijekom nekakvog njihovog blagdana te se također kostisti kao dobar izvor proteina. Volim koristiti kokos u kuhinji jer sam otkrila da se dobro slaže i sa slatkim i sa slanim jelima. Nisam bila sigurna kakvog je ovo okusa pa nisam koristila skoro ikakve začine (ionako su mi indijski trenutno malo preteški) a i sam naziv grah me malo podsjetio na koliko je teško kuhati mahunarke no ovo je vrlo jednostavno i vrlo fino jelo. Okus je nekako neutralni, blago slatkasti od kokosa ali ide sol unutra bez problema.

1 šalica zelenog mungo graha
2 žlice kokosovog brašna
ulje, sol

Mungo grah oprati te namočiti preko noći. Tada vodu baciti i grah dobro isparti pod mlazom vode i staviti kuhati oko pola sata, dok se zrna ne počnu raspadati. Ocijediti te ispati pod hladnom vodom i u čistu posudu staviti malo ulja, mungo grah i kokos te prokuhati.

nedjelja, 6. siječnja 2013.

Banana palačinke

Još jedan sumnjiv recept. Štoviše još je i sumnjivije što u dnu recepta piše da je iz veganske kuharice objavljen uz dopuštenje. Al da probamo i to čudo. Količina bi trebala biti za 3 palačinke. I naravno opet prašak za pecivo. Deca, nije to zdravo, toliko praška za pecivo. Treba misliti i na kalcij u kostima. Al po komentarima ljudi žile režu za njima. Meni su zakon oni vafli koji koristim umjesto palačinki a neide nikakav prašak što je naravno, zdravije. Pripravila sam smjesu, probala peći bez ulja, nije išlo, pekla na ulju, nije išlo, spremna sam bila baciti smjesu u wc i mahati rukom prema onim babama koje smišljaju svakakave recepte, to objave u kuharici uz lijepe slike, cool obučene i odmah poberu i nagrade za to a to kaje recept mućak, nikome ništa. Onda sam se dosjetila jedinog načina pećenja kojeg se nisam sjetila a to je khandvi. I dobro da jesam. Inače bi sve završilo u wcu a ovako sam uspjela pripraviti palačinke.



1 prezrela banana, izgnječena
1 šalica brašna od pira
1 1/2 šalice biljnog mlijeka (od badema)
1 žlica kristal šećera
1 žlica kokosovog brašna
2 žličice praška za pecivo

Bananu izgnječiti dok se ne pretvori u kašu te dodati ostale sastojke. Pjenjačom pjenasto umutiti i ostaviti pola sata. Wok ili drugu neprijanjajuću tavu zagrijati na slaboj vatri, dodati šefljicu smjese te dobiti tanki sloj okretanjem tave u svim smjerovima. Peći dok se gornji sloj ne posuši, te tada (se može isključiti plin jer ovo traje) uz pomoć kuhače lagano početi frkati palačinku u tavi (vrlo oprezno te vrlo polako jer se trgaju) te tada izvaditi na tanjur uz pomoć 2 kuhače oprezno pazeći da se ne strga. Ponoviti sa ostatkom smjese. Meni bi ispalo oko 8-9 palačinki ako se račujaju i one koje nisu uspjele dok sam otkrivala način pripreme istih. Okus je kremasti i pjenasti i nije tako loš. Može se preliti otopljenom čokoladom (mljac), pekmezom ili narezati voća gore.

Anđelkruhi ili krekeri sa praškom za pecivo


valjda sam dobro prevela "biscuit". To je zapravo neka vrsta čajnih kolačića, tvrdih ili slojevitih (forneti recimo). Taj recept sam vidjela odavno i htjela sam ga napraviti. Naravno kad sam počela raditi spazila sam da je to zapravo vrsta kruha. Barem po tom receptu po kojem sam radila. S obzirom na temeraturu zapravo je vrsta tijesta za pizzu. I nikako ne odgovara slici sa originala recepta

Ja sam koristila pola smjese za obične, a u drugu polovicu sam stavila proteinski prah konoplje. Dobila sam u oba slučaja izuzetno ljepljivo tijesto koje preporučam obrađivati samo u pekaču na papiru za pečenje, s tim da je ova smjesa sa konopljom bila apsolutno nemoguća za izrezati u bilo kakav oblik pa sam ostavila tako.

Smjesa 1
1 šalica brašna od pira
2 žličice praška za pecivo (pola vrećice)
1 žlica ulja od koštica grožđa ili margarina
pola šalice biljnog mlijeka
malo soli

Smjesa 2
1 šalica brašna od pira
2 žličice praška za pecivo (pola vrećice)
1 žlica proteinskog praha konoplje
1 žlica ulja od koštica grožđa ili margarina
pola šalice biljnog mlijeka
malo soli
   
Svaku smjesu zasebno izmiješati, prvo suhe sastojke pjenjačom za jaja te onda dodati mokre i žlicom umiješati u vrlo ljepljivo tijesto. Na pekač staviti papir za pečenje, prebaciti smjesu 1 te izrezati oblike. Smjesu 2 prebaciti na papir te  izravnati. Peći 15 minuta na 230°C.
Zaključak: ja isto nasjedam na svašta. Slika je od lisnatog a recept je od kruha. Tipičan babski recept. Vidi se da su ameri to pisali. To me podsjeća na one "jednostavne recepte sa malo sastojaka" kad u kolačima koriste gotove smjese za kolače. Mislim to je stvarno "recept". Ah još jedna bezvezna stranica sa receptima. A tak je dobro izgledala. Neznam kaj sam mogla očekivati od stranice koja među 10 najpopularnijih recepata ima zelenu salatu. Pa kome treba recept za to? Uglavnom su ispali vrlo prhki i lagani "anđeli" od smjese br 1 i nije tako loše kao što se čini. Tanka korica koja ih drži na okupu te vrlo pjenasto i prozračno tijesto iznutra. Ipak može proći kao "biscuit". Smjesa br 2 nije postala zelena a ni okus konoplje se ne osjeća previše i mrvi se lagano. Okus pomalo podsjeća na grisine, ali svježe ne one za zube lomiti i nje tako loše. Može se ponuditi gostima uz neki namaz i čaj.

subota, 5. siječnja 2013.

Peppermint bark



onaj koji je pobjegao, onaj kojeg nisam stigla za Božić, već tek ovog vikenda. Ma mene je taj prosinac jednostavno progutao koliko posla sam imala. Za ovaj recept su potrebne candy canes, neznam kak to naši prevode al bilo je za kupiti u predbožićno vrijeme. Valjda ameri imaju toga ko blata, pa su se i ovoga dosjetili. Recept je vrlo jednostavan, candy canes se istuku te se sve to izmješa sa rastopljenom čokoladom. Ima više verzija, svaka mi se čini odlična, ja sam napravila sa vječnom kuhinjskom čokoladom kojoj sam dodala par kapi arome višnje jer su i candy canes aromatizane time.

6 candy canes
200gr čokolade za kuhanje
aroma višnje (nije nužna)
malo ekspandirane riže (nije nužno)



Candy canes se stave u vrećicu te se razbiju uz pomoć daske za rezanje na male komadiće. Čokolada se otopi na pari te se u nju umiješa par kapi arome višnje, nalije se u kalupe te se ukrasi sa ekspandiranom rižom i ostavi da se stvrdne u frižideru. Okus je jako fini, iako je pomalo tvrdo (kad nemogu čekati da se malo stemperira - iz frižidera u usta)

četvrtak, 3. siječnja 2013.

Okruglice od leće


Malo sam listala kuharice, pa sam gledala kaj imam doma, pa sam opet listala kuharice i ništa me se nije dojmilo. Imala sam nekakav krumpir s kojim nisam znala kaj da napravim jer je tek malo veći od oraha, a leće imam valjda još 3 kile na zalihi pa sam odlučila napraviti nekakve okruglice od leće po nekom svojem receptu. Rezultat me prilično oduševio iako je vremenski prilično zahtjevan. Na slici su okruglice sa lećom posute ribanim dimljenim tofuom, domaći kečap, te slani krumpir prekriven prženom lećom (zapravo smjesom za okruglice koje su se raspale u ulju - hvala pametni blogeri <333 ) te veganska kremšnita u ramekinu. Mljac.

Koliko smeđe leće, dva puta više krumpira staviti zasebno kuhati. Krumpir oprati, oribati te kuhati neoguljen u slanoj vodi oko sat vremena. Smeđu leću kuhati u malo vode te stalno dolijevati da bude prekrivena isto oko sat vremena, dok se sva ne raskuha do tog stupnja da se da gnječiti žlicom. Tada pričekati da sva voda ispari te izgnječiti žlicom. Krumpir oguliti i izgnječiti vilicom te izmiješati sa lećom i dodati začine po želji. Ja sam kajenski papar, đumbir, sol i mislim da je to sve. A da i malo kurkume koja me smetala. U zadnje vrijeme me kurkuma svigdje smeta pa eto. Pošto sam malo proučavala po internetu, te kuglice bi trebalo peći u vrućem ulju, no meni su se posve raspale iako mogu naći na više mjesta da se to, tako nepovezano, bez jaja, peće u ulju. Ma moš mislit, babe koje lažu i varaju narod. Nemože se nešto bez brašna i jaja peći u ulju. Zato treba od smjese napraviti kuglice i peći ih pola sata na 180°C u pećnici. Gore naribati malo dimljenog tofua te poslužiti uz domaći kečap ili neki drugi omiljeni namaz.

Engadine muffini


Na engadine pitu sam naletjela sasvim slučajno i nekako mi se činila ukusnom kad sam čitala recept pa sam odlučila isprobati za Božić. Ionako je tradicija da se radi barem jedan novi recept za kolače za Božić pa eto te pite. Engadine pita u stvari nije pravi naziv te pite. Tako ju zovu na linku na kojem sam pobrala recept sa katastrofalnim uputstvima čega sam se dosjetila onda kada sam počela raditi karamel te moje iskustvo s njime. Engadine je pokrajina u Švicarskoj gdje bi ova pita trebala biti tradicionalna. Kod nas ima za kupiti u jednoj slastičarni pod nazivom engadine torta, ameri to zovu običnom nut pie, a kod nas Hrvata se taj recept ili verzija tog recepta pojavljuje pod nazivom posebna orehnjača.Drugim riječima, na zapadu ništa novo.

Postoji jedna stvar kod karamela. Nikad se ne rastopi do kraja. Nikad nisam riješila tu misteriju niti mi je itko ikada otkrio u čemu griješim. Možda ga prekratko kuham no meni je tamni karamel toliko gorak da mi nije jestiv i nikako si to iskustvo ne želim ponovo priuštiti. Pa eto, kad radim s karamelom, obično i bacim pola istoga.

Tijesto
1 šalica ulja od riže
2 i 3/4 šalice brašna od pira
1/2 žličice soli

Punjenje:
2 i 1/2 šalice šećera
1 zobeno vrhnje + 2 žlice šećera u prahu
2 i 1/2 šalice oraha - nasjeckanih
1 vanilin šećer

Od sastojaka pripremiti tijesto te napraviti košarice u kalupima za muffine. Ja imam silikonske te imam još i ramekine. Uglavnom ide oko žlica tijesta po kalupu. Pećnicu zagrijati na 180°C. U tavi na slaboj vatri staviti šećer te čekati da se otopi i napravi karamel. Tada lagano dolijevati zobeno vrhnje uz neprestano miješanje i zagrijavanje da se karamel otopi i postane gust i kremast. Ako vam se desi da vam nakon nekog vremena i ostanu komadi karamela neotopljeni, tada s otopinom prelijte orahe a ostatak odmah bacite. Čista kemija ovaj put na djelu, toliko se o zasićenim i prezasićenim otopinama ipak sjećam, da postoji točka kada tekućina više nemože primiti šećera i da se zagrijavanjem ništa neće postići. No očigledno ipak negdje griješim jer sam uvjerena da bi se sav karamel trebao otopiti a da se ne dodaje tekućine no te male tajne majstora cukerpekera još nisam saznala. Kad saznam mam primijenjujem. Dakle izmiješati tu tekućinu i orahe te puniti kalupe za muffine sa oko jednom žlicom oraha. Od ostatka tijesta oblikovati male kuglice (oko jedna žlica tijesta) spljoštiti na palačinku u dlanu te prekriti muffine i dobro zatvorriti rubove. Ja nisam uspjela pa mi je punjenej curilo i vidi se da se dobro zapeklo na slici. Peći oko sat vremena na 180°C. Rezultat je kamenje. Doslovce. Preporučam samo neprijateljima. Da se lagano hrustati tamo gdje smjesa nije izašla, te lagano hrustati orahe. Jedan muffin je dovoljan za cijeli dan zabave. Naravno može se ostati i bez pokojeg zuba al kaj je to za takvu zabavu. Bapski recept. Zahvaljujem blogerici na objavi te divne stvari. Bez tog recepta nikad ne bi saznala da cijenim sve svoje zube.

Veganske kremšnite

Ljudi pričaju o tome. Restorani svi to nude. Jedan klasični veganski recept. Nažalost u mojoj verziji je to malo teško postići. Bez kupovnog lisnatog i kupovnih pudinga od vanilije mislim. I tako sam ja maznula najviše kopirani recept za te kremšnite na internetu a ima i na ovoj stranici i rekoh pa ja sam maher, ja mogu prokljuviti i ovu tajnu. Mislim nije da nisam kuhala puding bez kukuruza do sad, ne? I mogu samo opet i opet ponoviti: blago meni sa receptima koje pišu ljudi koji ne rade po tom receptu i pojma nemaju kaj pišu. Fino piše u receptu kako napraviti domaće lisnato. Izvaljati 6 dijelova tijesta na 1-2 milimetara tanko tijesto te to *podići* i *staviti peći*. Ne piše na koji način se postigne da lisnato, koje mora biti ledeno a i ledeni pekač mora ići u vruću pečnicu se podigne nakon što je razvaljano na prozirnu krpicu jer je to nemoguće. Jedan milimetar tanko tijesto se jedva drži za sebe. I jedini način da bude tako tanko i da se da *dići* je da se napravi vučeno tijesto, koje se dodatno obradi komadima maslaca da se dobe rupe. Jedan iz teorije kuhanja mam odmah. Ima onaj sistem sa zamatanjem i valjanjem koji se koristi za scallion pancakes (specifikus palačinke kineski recept luđačka priprema bolje ne pitat). I sigurna sam da ima sistem za izradu vlastitog lisnatog isto tako ali da ne uključuje tak površnu obradu tijesta kao što je to napisano u receptu. Dakle autor nikad nije radio domaće lisnato (a ni vučeno) tijesto. Mogu samo misliti kakav je onda ostatak i dobro da sam dalje radila po svojemu. Tko zna kak bi ispalo. Sam bi bacila novce a niš ne bi postigla. Uglavnom okus nema veze sa kremšnitama jer nema okus po jajima a kombinacija okusa koja je ispala je potpuno nespojiva. Već vidim da ću ovaj recept morati dorađivati kroz nekoliko pokušaja jer iako je prvi dojam nešto prestrašno u ustima kad se očekuje kremšnita, kao kremasti kolač koji nije kremšnita bi mogao biti fini jer osvježava i fino je sladak. ALi ne i u ovoj verziji. Recept zapisujem, kolač se pojeo, ali me nije bacio u trans ni približno toliko da to ponudim recimo prijateljima.

Domaće "lisnato"(nije uspješan recept)
250gr margarina
300gr brašna od pira
malo soli
1 prašak za pecivo
sok pola limuna


Ja sam koristila margarin koji u sebi ima burbon vaniliju. Ipak je bila stara godina, nek se slavi, jedan margarin na godinu me nebude ubio mam odmah a vanilija je dala fini miris i okus. Ako je običan margarin, neka ide i jedna vrećica ili dvije burbon vanilije u tijesto. Uglavnom, margarin mora biti na sobnoj temperaturi te se sastojci izmiješaju vilicom, nikako ne rukama, podijele na 6 jednakih dijelova (po receptu) te stave u zamrzivač na 15ak minuta. Do tud je po receptu. Dalje sam ja po svojem pa mi je tijesto ispalo predebelo. Jer sam spekla kompletnu količinu zajedno. Ipak bi trebalo postići od te količine dvije kore za pekač od 32 cm. Uzme se papir za pečenje, posloži u pekač, te se tijesto iz zamrzivača prstima i palcima utisne u tanku podlogu veličine pekača te se izvadi prva "kora" i ostavi u zamrzivač pa se isto ponovi sa ostatkom tijesta. Sad bi trebalo svaku koru speći posebno s tim da pekač mora ići direktno iz frižidera u vruću pečnicu. Ja sam zajedno pa eto. Margarin se nije ponašao kao maslac, niti je tijesto bilo kao vučeno pa se sve skupa zbog povećane količine masnoće pretvorilo u prhki keks - tijesto. Sad znam od čega se sastoje kupovni keksi. Dječica to nikako ne bi smjela jesti, pa to je sama mast i prašak za pecivo. Uglavnom se peče oko 30-40 minuta na 200°C dok rubovi ne počnu dobivati na boji.

krema:
litra rižinog mlijeka
250 gr rižinog brašna
250 gr šećera u prahu
burbon vanilin šećer
1-2 žličice kurkume

Kremu dobro prokuhati s tim sa da se mlijeko polako dodaje a i dodaje se brašna ako se ne zgusne, već prema potrebi. Nema veze ako se ne uspije zgusnuti odmah i sad jer će se zgusnuti hlađenjem, no ipšak mora biti barem malo kremasto i djelovati kao puding. Kremu ohladiti na sobnu temperaturu te preliti preko "kore" i ostaviti da se hladi minimalno preko noći. Što duže stoji to se bolje stisne, tako da je najbolje raditi dan ranije. Krema je fina. Malo brašnasta al to je zato jer sam imala samo integralno rižino brašno, sigurna sam da je sa domaće napravljenim brašnom od bijele riže puno bolji efekt. Al keks od pira si nikako ne paše kao podloga, ni izglednom, ni teksturom. Ja sam ih uspjela vaditi van i nisu curile.Osvježavajuće al recept treba mijenjati....

Kuhano vino za djecu

Hladno je, ne da mi se piti obična voda, kava bez kofeina mi je postala pregorka za piti a čajeve baš i ne volim. Mislim popijem si ja ali nije mi to napitak. A kuhano vino mi je od sad na zabranjenoj listi. I tako sam se ja dosjetila spremiti sok od jabuke a la kuhano vino. Odlično je.

sok od jabuke (ne sirup)
cimet

Prokuhati vodu te u šalicu uliti do pola vruće vode da se šalica zagrije. Sok od jabuke bi trebao biti na sobnoj temperaturi. Dodati malo cimeta te uliti sok od jabuke do vrha. I uživati. Probala sam sa začinima za kuhano vino (jer toga ima u filtar vrećicama za čaj) al ne osjeća se neka bitna razlika...

Okruglice od soje u umaku od rajčice


Recimo. Oduvijek sam htjela naučiti kako napraviti savršene okrugle okruglice. Mislim da sam na dobrom putu i da sam dobro savladala tehniku sa dvije žlice. Nakon pečenja nisu bili baš tako savršeno okrugle al možda je to zato jer sam ih pekla u pekaču umjesto na rešetki. Al nije mi se dalo ribati rešetku poslije, jednostavnije je samo baciti papir za pečenje u smeće, pa eto ni okruglice nisu baš savršene. Al bit će jednog dana, bit će.

Za sojine okruglice:
150gr riže
50gr sojinih ljuskica (oko četvrtina vrećice)
1 žlica vrhom puna brašna od prosa
začini: sol, povrtna kocka, 2 žličice slatke crvene paprike, malo crnog papra)

Za umak:
voda
1-2 žlice koncentrata rajčice
repičino ulje ili maslinovo ulje
sok pola limuna


Rižu skuhati u slanoj vodi dok ne nabubri te ocijediti. Sojine ljuskice preliti kipućom vodom malo iznad vrha te dodati povrtnu kocku unutra. Ocijediti u cjediljci te žlicom iscijediti što više tekućine. Izmiješati sa rižom, prosenim brašnom i začinima u zdjeli sve dok se ne pretvori u vrlo ljepljivu masu. Zagrijati pećnicu na 200°C. Žlicom za juhu te najmanjom žličicom za kavu oblikovati kuglice na način da se uzme smjesa na veliku žlicu te se malom pritišće i sabire i uzima i prebacuje iz jedne na drugu dok se ne postigne loptasti oblik. Staviti na papir za pečenje te peći u pečnici 40-50 minuta sve dok se na kuglicama ne pojavi smećkasta korica. U posudu staviti malo ulja, koncentrat rajčice, malo soli, sok od limuna te doliti vode i prokuhati. U vruće staviti okruglice od soje i uživati.

srijeda, 2. siječnja 2013.

Novogodišnje punjene paprike

Nije me bilo dugo dugo al kad jednostavno nisam imala vremena pisati blog. Recepte sam skupljala, pa je bio niz neuspješnih i nejestivih stvari (mrzim druge ljude koji objavljuju nejestive i neisprobane recepte pa ljudi kao ja nasjednu), i evo nove godine. Za novogodišnji recept sam izabrala jedan od najdražih sa mojega bloga i malo ga obogatila da bude hoch i fini i mogu reći da sam mu se veselila jednako kao i dočeku. Netko ima sarmu, netko punjene paprike. Čak me ni cijena paprike nije odvratila od mog nauma i priznajem da sam apsolutno oduševljena ovim jelom. Ako se po prvom danu godina poznaje, onda će se fino jesti u 2013.

Sastojci:
rog paprike ili bilo koje duge a uske paprike - 6 komada
sojina šunka - četvrtina vrećice
heljda- oko 150-200gr
dimljeni tofu - 250gr
koncentrat rajčice
povrtna kocka, crni papar


Sojinu šunku preliti kipućom slanom vodom tek toliko da ju pokrije i ostaviti da odstoji 15 minuta. Heljdu staviti u duplo više vode, dodati povrtnu kocku i kuhati 15-20 minuta. Za to vrijeme naribati pola dimljenog tofua a drugu polovici narezati na kockice. Paprikama odrezati vrh, čim uže, te izvaditi koštice. Sojinu šunku ocijediti kroz gusto cjedilo, te istisnuti dodatnu vodu pritiskanjem žlice o cjedilo. U dubokoj tavi zagrijati malo ulja da bude vruće, te ubaciti sojinu šunku i pržiti dok ne postigne tamno crvenu boju (10 minuta). Na to dodati ocijeđenu heljdu, naribani tofu i papar i pržiti još neko vrijeme (2-3 minute). Toplom smjesom napuniti paprike pritiskajuću žličicom da budu napunjene do pucanja. Višak smjese ostaviti u tavi. Dodati punjene paprike na način da vrh bude čim više postavljen (jer iz takvih paprika vrlo rado ispada punjenje -  nema jaja ne?) te zaliti vodom da pokrije čim veći dio paprika, dodati kockice tofua i prokuhati sat vremena.