četvrtak, 28. veljače 2013.

Slani muffini sa keljom

Još ideja kako pojesti kelj. I nije loše. Ovo sam izmislila.

3 šalice narezanog sirovog kelja
1 bezokusni tofu (200gr)
250gr brašna (od pira)
pola šalice ulja
povrtna kocka
voda po potrebi

Tofu otvoriti i iscijediti što više tekućine. Staviti u duboku posudu te razmrviti kružnim pokretima vilicom. Na to razmrviti povrtnu kocku. Kelj narezati na sitno da ga bude 3 šalice te umiješati u tofu. Dodati ulje i brašno te podlijevati vodom i miješati rukama da sve bude dobro izmiješano. Male hrpice stavljati u kalupe od muffina, do vrha (jer se neće više dizati) te peći 20 minuta na 180°C. Meni je ispalo 11 muffina, moglo je 12 al sam baš naguravala smjesu.

utorak, 26. veljače 2013.

Čokoladna pizza sa jagodama (strawberry nutella pizza)

Ti ameri su luuudi...luuuuuudi. I zato ih obožavam!!!! Samo u americi mogu izmisliti nutella pizzu. Žalim one koji čitaju moj blog a odrekli su se slatkog. Ovo je najveći grijeh u hrani svih vremena. I naravno najveća utjeha u ovaj kišni hladni dan. Povod na ovaj grijeh je bila slika na koju sam slučajno naletila a pojavljuje se na ovom blogu.Nemam takve umjetničke sposobnosti (ni živaca raditi karamel) pa sam se ograničila na kupnju jagoda na sniženju. Na istom blogu piše da je podloga obični sugar cookies a to su kod mene ghorayebah. Ja sam opet po svojem a rezultat je da se padne u nesvijest. Stvarno bolje od čokolade. I sladoleda. I čokoladnog sladoleda sa komadićima čokolade. Čokoladni raj. Najbolji i najslađi desert do sad. I još gotov u 15 minuta. Ima li bolje?

Za tijesto pizze:
šalica i pol brašna (od pira)
šalica kristal šećera
pola šalice ulja
2 žličice arome badema
pola žličice sode bikarbone
pola žličice soli
voda po potrebi

Za nadjev:
5 velikih jagoda
3-4 velike žlice Alnatura Zartbitter namaza

Sve sastojke za tijesto izmiješati zajedno te dodati vode po potrebi da se formira kompaktno tijesto. Rasporediti u pekač, na masni papir te peći 10 minuta na 220°C. Za to vrijeme oprati i narezati jagode na polovice. Ubaciti veliku žlicu u namaz. Pećnicu isključiti, izvaditi kolač no ostaviti pećnicu zatvorenu. Na tijesto dodati žlicu namaza te čekati da se polako rastopi i da se da namazati. Po tijestu namazati 3-4 žlice, ovisno o želji, te po vrhu posložiti narezane jagode. Vratiti u isključenu pećnicu na još 5 minuta. Izvaditi te odmah narezati na šnite. Sugar cookie tijesto se stvrdne kad se ohladi i neće se moći rezati ako se odmah ne nareže. Jesti naravno kad se malo ohladi. Njam.

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

Hajdina kaša sa keljom i kobasom

Kad čovjek ovako pogleda na blog, izgleda kao da je u zadnje vrijeme samo hajdina kaša na meniju. A kila brokule u bešamelu koju sam slistila preko vikenda se ni ne primjećuje. Bila sam kupila kelj, radi nekog recepta od kojeg sam kasnije odustala. A žao mi je kelja jer ga baš volim. Kelj mi je pravo otkriće otkako sam otkrila da ne mora biti gorak. Trenutno još proučavam o najboljem načinu pripremanja povrća, no ovako kako sam sada napravila mi se kod kelja najviše dopao - sa čim manje vode - te sa što višom temperaturom. Nit je algast, nit je sirov. Ma mljac. Ja keljove kupujem najmanje a najzelenije. Obično one od pola kile. U najtamnijem dijelu, koji se najbrže kvari ima najviše najzdravijeg klorofila. Doduše kod povrća bi se moralo poštivati pravilo da od vrta do stola prođe najkraće moguće vrijeme da biljka stajanjem ne bi sama potrošila sve vrijedno u sebi. (Vrijedi samo za povrće).No što je, tu je.

šalica sirove hajdine kaše
pola glavice malog kelja (oko 250gr)
1 Annapurna tofu pikant hrenovka
1 povrtna kocka


Hajdinu kašu staviti u vruću vodu zajedno sa kockom. Voda je vruća jer je hajdina kaša već prethodno pržena i polukuhana i sad je dovoljno da samo nabubri, a kocka se dodaje, osim zato jer je na moj lonac od 1,9 litara 1 kocka dovoljno slana da osigura salinitet od 3% (tzv morski salinitet koji je idealan za pripremu namirnica) i zato jer će na taj način hajdina kaša upiti idealnu količinu soli (ni previše ni premalo).

Hrenovku izvaditi te oguliti od tankog plastičnog omota. Narezati ju na kolutiće. Njih popržiti sa obje strane dok ne poprime malo boje. Time se pojačava okus te se dio začina prenosi na ulje što je bitno za daljnji postupak. Kelj se sitno nareže i ubaci se na ulje sa hrenovkom. Ulje će zbog meni nepoznatog razloga dosta pucketati a kelj će upiti svo ulje. Pržiti tako nekoliko minuta dok rubovi kelja ne poprime boju. Kašu ocijediti te dodati kelju  hrenovki, dobro izmiješati i još kratko propržiti. Kombinacija je fina i ukusna, vitamini očuvani, a začinjeno - taman.

četvrtak, 21. veljače 2013.

Hajdina kaša sa batatom i celerom

Nekako se brusim na ovaj receptić koji mi je pao na pamet već danima. Ostalo mi je komadić batata i komad celera, pa sam došla na ideju da to naribam i pomiješam sa hajdinom kašom. I fino je. Mislila sam i kelja unutra malo i narezat jednu tofu kobasu (nek se nađe) al nisam stigla. Naime, ak sad ne objavim recept opet ga nebudem tko zna kako dugo. Zato je za sad bez kelja i base, al ko hoće nek slobodno doda, neće škoditi.

malo batata
malo glave celera
hajdina kaša
1 povrtna kocka, 2 žličice đumbira u prahu, 1 žličica papra,  1 žličica soli
1 žličica peršina (ja koristila smrznut peršin u kockama)
(kelj)
(tofu kobasa)

Batat i celer naribati. Hajdinu kašu skuhati u povrtnoj kocki te ocijediti. Na malo ulja prepržiti hajdinu kašu (kuhanu) sa celerom i batatom te začinima i peršinom na slaboj vatri, poklopljeno, oko 10ak minuta. Povremeno promiješati te poslužiti toplo.

ponedjeljak, 18. veljače 2013.

Mozaik kolači (stained glass cookies)

Opet američki kolači, ovaj put nekakvi za dječicu. Ono što volim kod amera je da su im kolači uvijek ono da padneš u nesvijest po izgledu (kičasti) iako ja baš i nisam uskladila tanjure, svjetlost te fotić za snimanje delicija. Nemogu se pohvaliti da majstorski snimam hranu, al tako hrana izgleda. Ne volim blogove gdje hrana izgleda nestvarno a kad čovjek proba recept gadno se razočara ili još gore skuži da to nisu prave slike (valjda popaljene sa interneta). Moje recepte svatko može uslikati bolje od mene he he. Ideju sam prvi puta primjetila negdje prije nove godine no nisam imala vremena uopće razmišljati o tome, no ljudi te kolače vješaju o bor. I to zato jer izgledaju kao da u sredini imaju prozirna stakalca. Stvarno su efektni. I ta stakalca se dobiju od šarenih bombona. O čemu uopće nisam razmišljala kad sam ih počela raditi, da je bombon u sredini. Koji se onda mora pojesti zajedno sa kolačem. Nisam ljubitelj bombona. Dječica jesu, zato su to kolači za dječicu. Al inače su jako efektni i super za ukrašavanje poklona u kojima je hrana recimo. Ili bora. Za recept za onaj kolačasti dio sam koristila neki recept Ane Ugarković iako sam odmah vidla da to nemože biti dobro (i nije) jer je previše masnoće. Al o tome kasnije. Bomboni koje sam koristila su iz Lidla. Mac Iver Mixed Fruit Sweets, tvrdi bomboni u 5 okusa. Bilo bi bolje da sam našla 505 sa crtom, al i ovi su dobri.

300g brašna od pira
1/2 žličice praška za pecivo
70g šećera u prahu
250gr margarina sa vanilijom
1 žličica cimeta
2 žlice bademovog brašna (ili malo arome badema)
2 kutije tvrdih voćnoh bombona Mac Iver Mixed Fruit Sweets

Otvoriti kutije sa bombonima te razvrstati sve bombone po okusu. Limun i banana su vrlo slični, degustirati ako treba...margarin otopiti i dodati mu šećer. Brašno te ostale suhe sastojke izmiješati u jednoj posudi sa pjenjačom (da se razrahle, te da se prašak za pecivo i cimet dobro izmiješaju. Dodati masnoću. Uvidjeti da je omjer masnoće 1:1 potpuno pogrešan i da u najmasnijim tijestima ide 1:2. Zaboraviti na nepravde svijeta (popit....čaj). Dobro izmiješati sastojke te ostaviti da se hlade barem sat vremena u frižideru. Koliko sam ja shvatila ti recepti na internetu su prepisivani sa Aninih emisija, možda je netko krivo uhvatio brojke....na 500gr brašna bi 250gr masnoće bilo skoro pa previše, ili ide manje masnoće al je pisalo više (recimo 140gr na 300 gr brašna je isto ok). Tre razmišljati kaj se piše, ne sam kak kokoš...no dobro. Tada se uzmu bomboni jedne vrste i stave u nekoliko vrećica za zamrzavanje. Naime, prema amerima sada treba te bombone usitniti. Meni je usitnjavanje najbolje išlo ako sam bombone u nekoliko vrećica jednostavno mlatnula po pločicama (ak su u jednoj vrećici onda se vrećica isto raspadne a komadi bombona se razlete po cijeloj kuhinji i zalijepe sveposvud) par puta. Iako je taj proces čak i suvišan. Moguće je staviti cijele bombone i oni se raskelje istom brzinom kao i mrvice. Što je u potpunosti u skladu sa znanošću o kulinarstvu i topljenju šećera. Dakle vrećice i pločice slobodno zanemariti. Tijesto izvaditi iz hladnjaka te oblikovati i izrezati u pekaču na masnom papiru (jer je ljepljivo i teško za oblikovanje). U sredini svakog kolača izrezati rupe sa manjom modlom od obične. Ja sam koristila 2 čaše. U sredinu svakog kolača staviti ili mrvica od bombona da popuni rupu ili jedan do 2 cijela bombona. Peći kolače na 180°C 7-10 minuta, ovisno o brzini rastapanja bombona. Ako se previše peku, na stakalcima će se pojaviti mjehurići i neće bit tako dekorativni i prozirni. Kada se ohlade, lagano ih vaditi (jako su prhki radi užasno puno masnoće) te poslužiti.

nedjelja, 17. veljače 2013.

Svečani ručak za vegane

Evo jednog prijedloga svečanog ručka za vegane koji uključuje predjelo, glavno jelo te slani i slatki desert. Uvijek pokušavam kombinirati pravila što je više moguće različitih kuhinja u potrazi za idealnom kombinacijom namirnica te redosljedom istih. Mislim da je ovo dobar izbor. Za predjelo bi trebalo biti nešto slatko ili barem slatkastog okusa, nisu to samo kolači, barem tako tvrdi Ayurveda. Glavno jelo bi trebalo uključivati soju, ako je već svečani ručak ili barem grah, ali teško je napraviti nešto specijalno od graha kao glavno jelo te prilog uz to. Za kraj jela se ostavljaju masni i teški okusi, te oni koji čiste nepce, tako se recimo jela od sira u tradicionalnoj mesnoj kuhinji ostavljaju za kraj jer sir čisti zube ili se za desert poslužuje sorbet od limuna, da očisti okusne pupoljke. Zadnje ide trpki okus, kod nas je npr. običaj da se na kraju jela poslužuje kava, no mislim da bi vegani prije izabrali zeleni čaj. Ova kombinacija uključuje svih 6 okusa prema Ayurvedi i relativno točno slijedi redosljed istih.

Predjelo:
Mungo grah sa kokosom (slatko, trpko)

Glavno jelo
Gong bao soja sa rižom (slano, kiselo, osvježavajuće? [pungent])

Desert
slani: panelle sa raznim umacima
(slatko bi trebalo biti na početku): pita od jabuka i banana, praline, truffles

Zeleni čaj (gorko, trpko)


subota, 16. veljače 2013.

Truffles

Truffles

Iliti...kako neuspjeh pretvoriti u uspjeh. Ovo nisam namjeravala napraviti. Niti sam uopće čitala o tome. Ideja je bila napraviti Frozen Chocolate Wind, otkriće molekularne gastronomije, koje mi se strašno dopalo radi jednostavnosti. I kako čovjek dođe od ovog:

do ovog?

Jednostavno

Sam tre raditi po receptu :D. Naime, u receptu, koji nije video, jednostavno piše da se može napraviti i ručno. No, u americi to znači da se koristi štapni mikser a ne pjenjača, kako sam ja mislila. Prvi puta kada sam radila, vidla sam da mi se recept jednostavno ne pjeni i odustala te ostavila čokoladu preko noći i probala smjesu tek drugi dan. I bila je fina i onda sam se sjetila što sam postigla. Truffles. Zato sam recept ponovila još jednom i stvarno je to - to.

100 grama čokolade za kuhanje
nešto vode (pravi omjer još vrebam, al manje od polovice čokolade)
2 kapsule sojinog lecitina (2,4 grama)
1 žlica kakaa u prahu

Čokolada se rastopi na pari, te se ostavi da se ohladi. Doda se nešto vode. Sojin lecitin se zasebno istisne iz kapsula te se doda par kapi nekog ulja, da se lakše razmazuje i dobro se izmiješa. Smjesa čokolade i vode mora postati hladnija od temperature donje usnice (probati) zbog lecitina. Naime, lecitin ne djeluje na visokoj temperaturi. Tada se umiješa lecitin u čokoladu da se sav otopi te se smjesa počne pjeniti pjenjačom (da uđe zrak) 10 minuta. Čokolada će promijeniti boju u vrlo svjetlu te će se pretvoriti u čvrstu kremu, kao čvrsti šlag. Tada je gotovo. Ostaviti da se još malo stisne. Dobivena smjesa se sastoji od nešto zraka iako se mjehurići ne vide i vrlo je prhka. Treba žličicom lagano otkidati komade za truffles te ih uvaljati u malo kakaa. Nemoguće je cijelu smjesu pretvoriti u truffles jer se drobi, ali više od polovice će biti sigurno.Okus je fenomenalan, pomalo sladoledan i kremast. Da čovjek ne povjeruje da je to samo čokolada za kuhanje unutra....

četvrtak, 14. veljače 2013.

Mesna štruca bez mesa i jaja

Sretan dan ljubavi svima. Iako se reklamira kao dan zaljubljenih ja ga smatram danom ljubavi a takav bi zapravo trebao biti svaki dan. Pa evo i jednog dobrog recepta - prosene štruce. Navodno je to jako fino pa sam odličila probati. Najviše mi se dopao ovaj recept. Ja sam ga napravila po svojemu. Naravno počela je i Korizma. Ja se neću odreći prehrane jer ako se još čega odreknem bojim se da bi mi zdravlje bilo ugroženo. Zato se odričem interneta poslije 20:00 pa će možda koji moji postovi kasniti. Kao recimo kolači koje spremam a nisu još gotovi....

Za početak treba odrediti šalicu koja će biti mjera. Recept zahtijeva nešto pripreme te malo žešćih rokerskih zvukova, no sve se da pripremiti u recimo sat vremena.

1 šalica prosa
1 šalica ribanog batata
1 šalica ribanog celera
1 šalica sitno sjeckanog luka (2 osrednja luka)
1 šalica prženih suncokretovih sjemenki
1 1/2 žličice soli, 1/2 žličice timijana ili majčine dušice, 1/2 žličice češnjaka u prahu
2 1/2 šalice vode (može i više)

Za početak pripremiti ono najteže - celer, Jedino povrće koje je tvrđe od celera u sirovom stanju je butternut tikva. Za ribanje celera je potrebno puno strpljenja, oštrih noževa i ribeža te rokerske muzike. Celer se oguli metodom 'bež proć od mene' ilitiga rezanjem tankih ploška kore oštrim nožem dalje od sebe. Te se ostatak počne ribati. Traje to...i traje...i traje....No i šalica se jednom napuni. Onda se oguli i nariba batat. Pa se sredi luk. Pa se otvori vrećica sa suncokretom. I na kraju se u sve to doda proso te začini. Smjesa se prebaci u posudu u kojoj će se sva ta gomila kuhati, recimo wok, zalije vodom, doda mrva ulja te se ostavi da se polako krčka oko pola sata. Može i duže ali treba i dolijevati vode. Na kraju je bitno da sva voda ispari ili se upije. Meni je malo zagorilo jer sam skočila do DMa. Tada se smjesa prebaci na masni papir u pekač i bez pardona zamota kao sarma u štrucu i ostavi da se ohladi (i stisne u oblik). Malo je rastresita jer ništa ne povezuje (drugi puta i proseno brašno ubacit u priču!) al je fina. Jako fina. A tek miomirisi koji se šire dok se sve ovo krčka...neopisivo....

utorak, 12. veljače 2013.

Veganska pizza sa sojinim sirom, gljivama i lukom

Evo kako vegani budu mršavi - sve sami doma rade. Pa tako i za ovu pizzu. Domaće tijesto, domaći kečap, domaći sir (od soje), gljive iz konzerve, domaći marinirani luk u misoju.....sve to iziskuje dodatni rad. Al se isplati.

Ovaj put sam za sir od soje uzela Alpro sojino mlijeko bez šećera
Ima 3,3% proteina i UHT je. UHT je proces koji se koristi kod kravljeg mlijeka da se zaustavi rast bakterija kojih ima jer je to proizvod živog bića. UHT proces kod soje nema smisla. Neznam čemu to? Sir očaj živi. Prvo jako malo ga je ispalo, a drugo, osim što je bio kao vodeni jogurt, imao je okus po kartonu. Niškoristi.

Dakle, napravi se sir, pa kečap, pa tijesto, pa se sve rastegne i naslaže i peče 20 minuta na 250°C. I to je to. Neda mi se više pisati, odoh spat.

nedjelja, 10. veljače 2013.

Pita sa jabukama i bananama

Stalno gledam statistiku bloga. Koliko vidim najpopularnija jela su zapravo kolači. Pa evo još jednog recepta kojeg sam napravila po svojemu. Tražila sam na internetu sličan al na engleskom su banana apple zapravo vrsta jabuka a naši samo bacaju recepte sa jajima i jabukama. Ovaj recept je pogodan za dijabetičare i ljude koji su na dijeti jer je većinom bez dodanog šećera i sa vrlo malo masti.

TIJESTO:
400 gr brašna od pira
1 žličica soli
2 žlice šećera
100 ml suncokretovog ulja ohlađenog
do pola šalice ledene vode (prema potrebi)

PUNJENJE
4 jabuke srednje veličine
2 prastare banane
začini: 1 žličica cimeta, malo muškatnog praščića

Sastojke za tijesto izmiješati sa žlicom dok se ne pretvore u žilavo tijesto te ostaviti u frižideru da se hladi barem pola sata. Jabuke oguliti i naribati te dinstati na malo ulja na tavi. Banane izgnječiti te izmiješati sa jabukama i ostaviti da se smjesa ohladi. Tijesto izvaditi iz frižidera, podijeliti na dva dijela te svaki oblikovati prema pekaču na masnom papiru. Jedan dio ostaviti u pekaču, dodati punjenje te prekriti sa drugim dijelom tijesta te ispikati sa vilicom. Peći sat i pol na 180°C.

Ok, možda u receptu nije trebalo smanjiti ulje, tijesto se zapeklo skoro kao chapati. Kao dijetalni kolač je vrlo ukusan s obzirom da nema dodatnog šećera, samo da je tijesto više prhko....

subota, 9. veljače 2013.

Burger od konoplje

Neznam da li je glad majka svih invencija ili majka svih propasti u kuhinji. Em što sam bila gladna em što sam nešto nagledavala sastav McDonaldsovih burgera (da vidim koja je sve kemija unutra) i onda mi se jeo hamburger. I onda da ja sebi tak kasno iskemijam veganski hamburger? Nešto sam bila čitala o burgeru od konoplje pa rekoh, ajmo malo surfati. Vidim ide riža i obično sjemenke konoplje. I onda sam krenula kuhati rižu, nabacala ostale sastojke i spekla. I fino je. Rižburger sa prahom konoplje he he. Uglavnom ga jedem kao da hranu nisam 5 dana vidla. Što je dobro. Jer taj prah konoplje je vrlo zdrav.

Usput sam isprobala chia sjemenke. Chia sjemenke se u mnogim receptima koriste kao zamjena za jaje. Pogrešno. To nije zamjena za jaje. Iako se stvori gel od sjemenki, ne povezuje kao jaje i nema smisla ih tako koristiti.

  • kuhana riža...oko 2 šalice
  • 2 žlice proteinskog praha konoplje
  • 2 žlice koncentrata rajčice
  • 4 češnja češnjaka
  • 1 žličica đumbira u prahu, crnog papra
  • gel od 2 žličice chia sjemenki (može se izostaviti)
  • 1 žlica ili više brašna od prosa (to povezuje, to je jaje)
  • malo vode za povezivanje, po potrebi
Sve sastojke izmiješati, te oblikovati male burgere. Peći na indijski način. Stavljati burgere na vrući wok te zaliti sa malo ulja oko burgera. Nakon nekog vremena okrenuti i pržiti sa druge strane. Poslužiti na chapatiju sa koncentratom rajčice.

Chapati od pira

Chapati je jedna od onih stvari koje dugo nisam htjela raditi jer je riječ o proizvodu od brašna kod kojeg moram točno znati koja reakcija glutena je poželjna. Recepti su naravno nedorečeni (klasika) a još jedna nejestiva palačinka mi nije baš po ukusu. No nekako mi je chapati bilo najbliže fast food kruhu a baš mi se jeo nekakav fast food. Našla sam nekakav recept no opet sam napravila po svojemu...i uspjela.

  • brašno od pira
  • sok od limuna
  • vruća voda

Nema mjera jer ni ja nisam koristila mjere, soka od limuna sam imala nekakav ostatak, a brašna sam koristila nešto manje od jedne šalice, koliko mi je stalo u malu zdjelicu. Staviti brašno te ga preliti sa sokom o d limuna, kratko ostaviti (da se formira nešto glutena) te preliti sa malo vruće vode i izmiješati. Konzistencija mora prvo biti kao za kruh (gusta) no sa vrlo malo vruće vode će se pretvoriti u gustu kremu. Onda je spremno.

Na vrlo vrući i suhi wok staviti smjesu, te razmazati žlicom da bude što tanje, te čekati da se gornja strana posuši. Tada okrenuti na drugu stranu i dalje sušiti. Prilično dugo treba, ne 30 sekundi kao što piše na internetu nego barem minuta ali da se. Gotovo je kad je suho i tvrdo. I fino je. Zato jer limun ubije okus pira. Malo je gumasto (poželjno) al ima okus po kruhu.

Domaće praline 2 - temperiranje



Nema puno veganskih kupovnih čokolada na tržištu. A ako i ima onda su skupe ko sam vrag i to je za čokoladoljupce poput mene jednostavno preskup sport. Zato se treba snaći. A veganske praline su upravo ono što se traži. Prilično ih često radim i svi ih vole. Zato sam odlučila da je možda ipak vrijeme da odbacim pećinske tehnike izrade pralina i priklonim se onim profinjenim slastičarskim....drugim riječima, odlučila sam nabaviti termometar za hranu i temperirati čokoladu kao svaki znanstvenik. Profesionalno. Nije da sam se bacila u strašan trošak, termometar u IKEI košta 9 eura što dođe nekih 60-70kn. Za izradu pralina jednom mjesečno ipak vrijedi. 


Koristeći naviše preporučivanu stranicu sa detaljnim uputstvima o temperiranju bacila sam se i u taj postupak. Dakle, čokoladicu u zdjelicu, zdjelicu na posudicu i posudicu na plin. Pa neka se topi na pari. Što zapravo nema previše smisla. Naime, prema bibliji kulinarstva On food and cooking (da ne prođe jedan post bez nje) para ima višu temperaturu od vode ( >100°C ), a kad treba nešto polagano kuhati (recimo custarde - Creme brulee i slično) onda se to peče - u vodi- tako da se postigne kontrola temperature. Tamna čokolada (kuhinjska) nesmije prijeći 50°C. Logičnije je otapati u vodi nego na pari ali nisam ja pisala uputstva. Dakle namjestiti termometar na nešto ispod 50°C, tako da se dere čim se temperatura približi brojci te ubaciti iglu u zdjelicu i čekati da para počne djelovati na čokoladu. Čim se čokolada počne otapati, treba početi miješati, te miješati sve dok se temperatura otopljene smjese ne digne na barem 45 stupnjeva te tada maknuti posudu (posuda je zagrijana i temperatura smjese će ipak još više rasti) i nastaviti miješati dok se sva čokolada ne otopi. Čokolada će biti vrlo gusta i izuzetno sjajna.

Tada treba čokoladu ohladiti na 27°C. Dobro ju je miješati povremeno. Nisam vadila čokoladu na kamen da ju hladim jer nismo u tropima, vani je dovoljno hladno da se čokolada prirodno ohladi na sobnoj temperaturi. Hlađenje traje jedno par minuta. Kad se temperatura spusti, tada se posuda ponovo vrati na paru te se makne čim temperatura smjese počne rasti (postići će 31°C). Tada je temperirana kako treba i može se raditi sa njom.

Ovaj put je na redu jedna zimska smjesa: mljeveni bademi, sirup od agave te cimet. Na 3 žlice badema i sirupa ide jedna žličica cimeta. I ne nijedna pčela nije stradala pri izradi ovih pralina he he.

Znači kistićom se namažu stranice kalupa za led (koji mora biti izuzetno gladak i sjajan, bez ogrebotina od leda u tri sloja, s time da se nakon svakog sloja kalupi stave na 5 minuta u frižider.

Kad se treći sloj stisne, može se puniti smjesom te se i ona hladi prije stavljanja poklopaca na praline. Ja volim otopiti i temperirati dovoljno čokolade za stranice, a posebno temperirati čokoladu za poklopce jer mi je teško procijeniti koliko će mi zapravo čokolade biti potrebno. Naime, nekad napravim deblje a nekad tanje stranice. Moji kalupi za led su veliki i za 2 kalupa (42 praline) ide 200gr čokolade, te nešto manje od 200gr za poklopce. Nakon poklopaca, stavi se hladiti najmanje pola sata te se mogu istresti iz kalupa.

I što da na kraju velim nakon pravilnog temperiranja te onog kojeg sam do sad najviše koristila do sad? Nema velike razlike. Praline su nešto sjajnije nego one bez termometra, ali ne pretjerano. Osim toga ako se gore ukrašava (pčelicama he he) onda se to ionako ne vidi. Malo više krckaju nego one druge ali opet ne toliko da velim da se zaista isplati pravilno temperirati. Drugu razliku ne vidim. Možda u tome što sam po termometru zaista sigurna kad je čokolada spremna i kad ju ne moram ponovo zagrijavati već nastaviti raditi s njom. Uglavnom su oba postupka uspješna. A praline fiiineee......



četvrtak, 7. veljače 2013.

Lazanje sa grahom i bešamelom


Ovaj put sam odlučila probati bešamel koji sam nedavno otkrila sa lazanjama koje najviše volim (sa grahom). I bešamel u tom obliku ne paše sa lazanjama. Neznam zašto, al nije toliko fino koliko je fino kad je u pitanju brokula. Baš šteta.

Dinstani grah sa tjesteninom...

...i nova tava

Da se pofalim. Mislim ovaj recept je tu sam da se vidi nova fotogenična tava za buduće foto sešne.Kaj nije fensi? Tava mislim, zapečeni grah sa tjesteninom mi je ono comfort food. Nek se nađe he hee.

  • 1 luk
  • konzerva graha
  • fussili tjestenina od durum pšenice
  • koncentrat rajčice
  • nova tava
  • ulje, sol, začini i slično
Na ulju prepržiti sitno nasjeckani luk te dodati grah. I začine po ukusu. I malo koncentrata rajčice. Dok se grah dehidrira, dodati tjesteninu sve izmiješati i pojesti. 

Veganski sir (2) od soje

Prvi sir je naravno onaj sir od tapioke. S obzirom na bibliju kulinarstva, On food and cooking (a mislim da ću je u slijedećim postovima spominjati često, ako ne i vrločesto...zapravo...stalno), sir i to u smislu kravljeg sira, svježeg, mozzarelle, riccote, mascarponea i sličnih vrsta, je u veganskom svijetu moguće dobiti jedino od soje. Naravno da ima sireva od indijskih oraščića i badema al klasični "kravlji" sir je onaj od soje. Soja naime jedina ima dovoljno proteina da se desi proces koagulacije (zgrušavanja) u smjesu nalik siru, pa je i postupak za dobivanje istog - isti. Klasični kravlji sir se "gruda" (curdling) na dva načina: pomoću bakterija telećeg želuca čime se dobivaju svi dostupni svježi kravlji sirevi, te riccota od preostale sirutke ili pomoću limunovog soka čime se dobiva panir. Bitno je samo da početno mlijeko ima dovoljno proteina. Nešto me kopka da bi se po tom sistemu mogao napraviti i sir od suncokretovih sjemenki, ukoliko bi postojalo suncokretovo mlijeko. Naravno da ima sir od suncokreta al ne u smislu ovog sira (Alnatura Streichcreme). Prvo sam krenula u nabavu kvalitetnog sojinog mlijeka. Od svih vrsta sam odabrala Sojade sojino mlijeko sa vanilijom i dodanim kalcijem zato jer je imalo najviše proteina 3,6%. Recepata za ovaj sir ima milijun, no stvarno me iznenadila količina limunovog soka kojeg svi dodaju. Naime, radila sam sir od klasičnog mlijeka i količina limunovog soka ne igra veliku ulogu u koagulaciji već vrijeme i temperatura.

  • sojino mlijeko sa visokim postotkom proteina
  • 2 žlice limunovog soka
  • gaza
Limun se iscijedi te se pomiješa sa sojinim mlijekom i stavi zagrijavati na vatru. Mlijeko će se polako početi grudati, prvo kao male mrvice, a kasnije će se grudice povećavati. Mlijeko ne treba miješati ali se može provjeriti kako ide proces koagulacije. Na slici se u kutu vidi da se odvaja voda (jer to ipak nije sirutka) od proteina.

Mlijeko se zagrijava do točke na kojoj se lagano počinje dizati para ali nije zavrelo (90°C). Tada se miče sa vatre i ostavi da se ohladi na sobnu temperaturu. Kad se ohladilo, tada se procijedi kroz gazu (voda će se teško odvajati).

Ostaviti minimalno pola sata da se cijedi. Sir koji se tako dobije se može koristiti kao sirni namaz. Vrlo je mekan i vodenast ali je konzistencije gušćeg vrhnja, samostalno se može poslužiti kao creme fraiche (doduše ovaj moj je imao blagi okus po vaniliji pa bi prošao) ili se dodavanjem soli  i začina može pretvoriti u slani namaz za krekere (vanilija paše sa slanim). Gušći sir se dobije cijeđenjem preko noći. Panir se može i pržiti na tavi pa sam i to probala. Ako se dodaju male žličice sira na ugrijanu nemasnu tavu mogu se dobiti mini sirne "palačinkice" koje su vrlo ukusne.

Količina sira koji se dobije od litre mlijeka je meni bila dvije zdjelice.Limunov sok se nije osjećao na siru. A nije ni okus bio sličan kartonu što me iznenadilo. Ili je riječ o jako dobrom mlijeku ili je vanilija tu imala svoje prste. Već vidim da će se ovaj "sir" obilato koristiti za sve i svašta...

ponedjeljak, 4. veljače 2013.

Vegan Poutine (Quebec)


Putin (Poutine) je kanadsko omiljeno jelo, naravno nezdravo, nešto kao recimo ćevapi kod nas. Pa da vidimo kako bi nešto kanadsko odgovaralo u veganskoj verziji. Putin se sastoji od 3 dijela: pomfrit, sir i umak od pečenja (gravy). Pomfrit vrlo lako zbavim. Umak od pečenja, na veganski nije ni upola toliko teško napraviti kako mi se činilo. Ostaje sir. Ja sam za sir do sad koristila onaj od tapioke al taj treba obavezno peći (iako na internetu ima videa gdje se koristi sir od tapioke bez pečenja - i to onaj za koji je predviđeno pečenje - a s obzirom da je sirova tapioka otrovna - ne preporučam takvu praksu). Ovaj se ne peče. Ok. Pa da probamo i famozni sir od sojinog mlijeka rađen kao kravlji sir.

1. Pommes frites
Kupiti vrećicu zamrznutog pomfrita i speći na puno ulja. Nema tu nauke.

2. Veganski umak od pečenja
1 luk
ulje, sol
žličica misoa ili umaka od soje
2 žlice brašna od pira
malo limunovog soka

Luk sitno narezati te prepržiti na ulju da dobije smeđu boju (oko 15 minuta), dodati sve ostale sastojek i pomiješati te još malo prilagoditi po ukusu.

3. Veganski sir od soje
1 litra sojinog mlijeka
2 žlice soka od limuna

Dakle, sojino mlijeko staviti grijati te dodati limun i pustiti da se mlijeko zagrije, ali ne i da prokuha. Dok se počne dizati para, isključiti vatru te ostaviti da se mlijeko ohladi (minimalno pola sata) te procijediti kroz gazu (komad 8kn u ljekarni). Lagano pritiskanjem iscijediti vode koliko ide. Žlicom lagano sagrebati krem sir u zdjelicu. U jednu zdjelicu dodati žličicu soli te začine po želji. Ja sam dodala malo mješanih začina za pizzu od konatanya i dobila sam vrlo ukusan krem dip.

Naslagati sve zajedno u jednu zdjelu te jesti. Kombinacija prepečenog luka, krem sira i pomfrita je jedno neopisivo dobro i grešno iskustvo. Koliko je nezdravo toliko je i ukusno. Mogu samo reći mmmm....kome trebaju ćevapi kad je tu poutine.