Kaj nije fensi naslov? Možda se i ne bi trebalo zvati cordon bleu s obzirom da je u "mesu" samo lažni "sir" a ne i šunkica? Sad mala tajna: "sir" uopće nije sir. Alnaturin Streichcreme (Kräuter) je po sastavu ono što se i koristi kod izrade veganskog sira : suncokretove sjemenke. No kako nemam superultrajediniskupkosamvrag blender zvani Vitamix, moram se snaći a ovo je upravo to.Papica je isto fina i zasitna u stilu niš ne osjetiš a već nebreš. Svakakve ideje mi u zadnje vrijeme padaju napamet a ova je jedna od boljih. I najpipljavija do sad. Ništa objavljeno nje bilo toliko prtljavo i pipljivo kao ovaj recept. Ali se i isplati.
Sastojci:
- 300 gr sojinog mesa (TVP)
- 5 žlica brašna od pira
- 3 žlice instant pirea
- 1 žličica ružmarina
- malo mineralne vode
- 100 ml biljnog mlijeka po izboru
- ulje
- proso
- sol, papar, češnjak, čačkalice
- Alnatura Sterichcreme (Kraüter)
Dakle, samo po redu, skuha se soja, ili kao ja se samo prelije kipućom zasoljenom vodom, voda mora biti dosta slana i onda se to ostavi jedno 15 minuta ili duže, ovisno što se u međuvremenu radi. Soja je spremna kad počne izlaziti žuto zelenkasta voda iz nje. Otkud i zašto nemam pojma, ali onda je spremno. Iscijediti apsolutno svu vodu iz soje, da li pritiskanjem kuhačom o dasku za rezanje, ili stiskanjem rukama, bitno je iscijediti što veću količinu vode iz soje iz najmanje 2 razloga: jer soja ide u vruće ulje i ako je puna vode će prskati i zato jer je ta tekućina u kojoj je soja kuhana apsolutno odvratna i pokvarit će okus i najboljeg jela ako ostane tamo. Tko god tvrdi da se soju nakon prvog kuhanja, dakle dok se dehidrat pretvara u oblik pogodan za daljnju obradu, ne treba cijediti, em nije vege orijentiran, dakle mesojed koji smatra da ta hrana treba biti odvratnog okusa, em nema pojma o kuhanju. Nakon što se redehidrira se može kuhati u biločemu drugome i ostaviti u tome, ali prvo kuhanje se mora, apsolutno mora iscijediti.I mora izaći ta žuto-zelenkasta tekućina inače nije kuhano. Nije dovoljno namočiti u mlaku vodu. Naime imala sam bliske susrete sa odvratno pripremljenim sojinim medaljonima iz jednog restorana u kojemu naručujemo gablec nikada nisu pripremili kako treba, godinama su fulavali, to je apsolutno prestrašno.Doduše tamo ni pomfrit neznaju speći kako treba. Ili ga bace u hladno ulje u fritezu (ono no comment) pa se skuha i napije ulja ko spužva ili je ulje prevruće pa izvana ispadne gotov a iznutra je još sirov.Neš ti kuhanja...No soja, nakon što se iscijedi, svaki odrezak se filetira na 2 dijela. Medaljon u originalnom obliku je pogodan za pohanje ali za frkanje mora biti tanji. Proso se stavi kuhati u slanu vodu. Pripremi se smjesa za pohanje bez jaja, od brašna, instant krumpira, nešto mineralne, mlijeka, ulja i vode dok ne ispadne dovoljno rijetko i ostavi da odstoji malo. Možda nije odmah ljepljivo ali će postati kroz jedno 15-20 minuta. Fileti soje se namažu sa vrlo malo Alnatura Strechcreme i zafrče, probode sa čačkalicama i ubaci u smjesu za pohanje te baci u vruće ulje da se speče dok ne porumeni.Proso se izmiješa sa začinima po želji i češnjakom te se na to stavi lažni cordon bleu sa lažnim sirom i pojede jedan pravi pošteni veganski obrok.
Nema komentara:
Objavi komentar