Uglavnom, za daljnje eksperimente mi trebaju krušne mrvice. A nemogu kupiti radi netoleancije. A ništa, došlo je vrijeme za peći kruh, da bi od njega napravila mrvice. Usput mi je palo na pamet da bi mogla umjesto kruha probati ispeći krušćiće. Ionako cijeloga moram pojesti u 2 dana a ovo je ionako tura za mrvice pa nije ni bitno hoće li se presušiti ili propasti. A kad već radim...zašto ne dodati malo instant krumpira, tek toliko da isprobam kakvo je to u kruhu. Mislim, kad se već testira, nek stvarno bude test. Od testa jedem samo kruh po receptu kojega sam dobila od nutricionistice koji u osnovi glasi ovako : 70% mekog brašna + 30% tvrdog brašna, mineralna gazirana voda i 2 žličice praška za pecivo. Meka brašna bi bila ona koja sadrže veću količinu glutena, pogodna su za izradu pekarskih proizvoda i koriste se uglavnom kao glatko pšenično brašno znači rižino, heljdino, pirovo ali i durum brašno , dok bi tvrda brašna bila oštra, bezglutenska, koja daju tvrda tijesta: raženo, zobeno i proseno. Al već ću se jednom raspisati o brašnima i glutenu. Uglavnom sam tih 30% brašna zamijenila instant krumpirom, koji se može koristiti i kao zamjena za jaja zbog velikog sadržaja škroba a škrob se sastoji od glutena (opet taj gluten, lagano sam već opsjednuta sa njime) koji je ključan sastojak pekarskih proizvoda. I ispao je jako fini a krušćići su taman onoliko koliko mi treba za jednu porciju kruha. Ne volim ga jesti previše, još otkako sm bila otkrila zonu, koju sad nesmijem slijediti jer neznam kako ali kruh mi svejedno nije postao namirnica broj jedan. No za povremeni gablec ovo je taman ono što mi treba.
*200 gr brašna od pira
*2 žlice vrhom pune instant krumpira (50gr)
*125ml mineralne vode
*2 žličice praška za pecivo
*1 žlica ulja
*sol
Izmiješati suhe sastojke, pa mokre. AKo je pretvrdo, dodati još malo mineralne, te mijesiti oko 5 minuta. Stvoritit će se čvrsta gruda. Što se tiče soli, dosta ovisi koje dodano brašno koristite (osnovno je meni uvijek pir). Ako je recimo zobeno, treba više soli, a i za krumpir treba više nego za recimo heljdu. Zapravo za heljdu uopće ne treba soliti jer će biti preslano. I onda žlicom stavljati hrpice na papir za pečenje i politi uljem da se ne lijepe jedna za drugu. Peći 30-40 minuta na 180°C.
Što se tiče novoga sastojka, došla sam do informacije da je moguće kupiti vrlo jeftino škrob od tapioke (250gr za 6kn) što je i više nego odlična informacija za nekoga tko je (ja) tražio zamjenu za kukuruzni škrob (kojeg nesmijem) a koji je osnovni sastojak pudinga. Dakle i s netolerancijom je moguć puding. Jedva čekam da ga se dočepam u većim količinama pa da isprobam sva njegova svojstva, Navodno je moguće napraviti nešto kao žele od tog škroba i ako je, gdje će mi biti kraj sa drhaticama i voćnim kolačima....njam.
3 komentara:
Zašto koristiš brašno od pira a ne pšenično, pir je i tak vrsta pšenice(pa tako sadrži i gluten), a budimo realni s običnim pšeničnim se bolje mijesi?
Citiram tvoj tekst: "Meka brašna bi bila ona koja sadrže veću količinu glutena, pogodna su za izradu pekarskih proizvoda i koriste se uglavnom kao glatko pšenično brašno znači rižino, heljdino, pirovo ali i durum brašno , dok bi tvrda brašna bila oštra, bezglutenska, koja daju tvrda tijesta: raženo, zobeno i proseno."
Dakle tu kažeš da meka sadrže gluten i da tu spadaju rižino i heljdino- naime, nije istina jer rižino i heljdino brašno ne sadrže gluten, a isto tako kažeš da su oštra tj.tvrda brašna bezglutenska i da tu spadaju raženo i zobeno- ni to nikako nije istina, bezglutensko MIX B brašno je najmekše i najglatkije brašno koje sam ikad vidjela, a raženo i zobeno brašno Nikako nisu brašna bez glutena.
Pšenica koja se koristi za izradu kruha je biljka na koju sam izuzetno netolerantna dok je pir pokazao sasvim dobru podnošljivost na testu kao i isprobano na meni. Pir sadrži manje dijelova glutena i teže se formira glutenska mreža kod izrade, potrebno je puno više vremena i dodataka da bi se dobila puno slabija glutenska mreža koja se brže probavlja. Naravno da se sa običnim brašnom bolje mijesi i sve ali to ne znači da ja to smijem jesti i da nemam reakciju na to dok na pir sigurno nemam reakcije.
Meka brašna su u ovom postu definirana kao ona brašna čija je meljava, dakle konačan rezultat vrlo fine izrade i konkretno je preneseno iz razgovora sa nutricionisticom bez istraživanja na internetu jer sam tako zapisivala kako mi je govorila. Bezglutensko brašno za celijakičare je mješavina više vrsta brašna uključujući rižino i kukuruzno fine meljave. "Oštra" brašna teško formiraju glutensku mrežu, trebaju puno više dodataka u vidu praška za pecivo ili kvasa da bi se digla i postala prozračna i prema mojem iskustvu, ako ćemo po lakoći dizanja onda je to točna podjela, i s tim brašnima se prije postigne tvrda palačinka nego kruh. Ja nemam celijakiju i nemam netoleranciju na gluten ali ga izbjegavam jer je čisti pšenični gluten za vegane poznat pod nazivom seitan na koji itekako imam reakcije, kao i ostale veganske proizvode koji u svojem sastavu imaju "pšenični protein" što je drugi naziv za gluten dobiven iz pšenice. Gluten iz drugih žitarica mene ne smeta.
Objavi komentar