subota, 8. lipnja 2013.

Kečap od gljiva

Povratak korijenima. Kečap su izumili Kinezi, između ostalog i on se prvenstveno sastojao od gljiva. Nakon što je kečap došao u Ameriku, počeo se raditi od paradajza. I tako je nastao kečap kojeg znamo i danas. Taj već znam raditi, sad je novi izazov na redu. Miris koji se širi iz kuhinje je nevjerojatno zamaman. Pišem ovo dok se on kuha jer se mora reducirati, barem sat vremena i strašno me privlači. Ako će konačan rezultat biti upola ovako dobar kao što je miris, onda je to uspjeh.

pola kile šampinjona
1 žlica soli
pola luka
2 češnja češnjaka
sok 2 limuna
1 žličica crnog papra
3 žličice smeđeg šećera
1 šalica vode
1 lovorov list

Šampinjone dobro posoliti sa jednom žlicom soli te ostaviti u posudi oko 24 sata da pocrne i puste vodu. Meni nisu baš pocrnili nego su poprimili onako mrlje i sparušili su se gdje ih je sol dotaknula, al su pustili vodu. Očito su šampinjoni sama voda. Uglavnom, nakon 24 sata, sve zajedno, sa vodom koju su pustili šampinjoni, osim lovorovog lista ubaciti u blender te pretvoriti u pjenicu. Pjenicu prebaciti u posudu, ubaciti lovorov list i kuhat na slaboj vatri oko sat vremena. Pri tome pojesti ogromne količine hrane koja se nađe na putu jer je miris...mmmm....ti kinezi stvarno znaju kaj je dobra hrana. Nakon toga smjesu prohladiti te pospremiti u staklenke. 
Ima jako neobičan okus. Fini, ali neobičan. Možda je malo preslano za samostalno jelo (drugi puta pola žlice soli) ali sam sigurna da će pasati uz sve uz što uobičajeno ide kečap. Ugodno iznenađenje.

1 komentar:

Zrinka kaže...

Istina! Prefino!