Pita od heljde i sira

Ima dana kad stvarno neznam što bi novo kuhala. Nemogu vjerovati da je manje od godine dana a ja se već pitam - gdje su novosti? Sa knjigom ne napredujem toliko brzo ali već vidim da nakon čitanja knjige o kuhanju više ni povrće neznam skuhati. Nakon 10 godina kuhanja. Stvarno inspirativne informacije. Al dobro. Ideju za ovaj recept mi je dala mama koja je bila na skupu gdje je poslužen desert koji se sastojao od heljdinih kora i svježeg sira. Nazvati nešto heljdinom korom je stvarno pretjerivanje, heljda se nemože samostalno pripremati kao brašno što za posljedicu ima da se u pola kile nekog drugog brašna doda 2-3 žlice heljdinog i onda se to zove kolačom od heljde.

Rad sa heljdom je noćna mora svakog kuhara. Heljdino brašno je kao aromatizirani pijesak...doslovce...nit se gruda nit se lijepi, nit upija vodu, nit se formira gluten (jer ga nema), s heljdinim brašnom se ne dešava apsolutno ništa. Zato se i miješa samo malo. I upravo radi njegovih sposobnosti da sve pretvori u pijesak ga je potrebno miješati sa vrlo čvrstim i tvrdim tijestima kao što je glutensko recimo.

Naravno to ima nedostatke same po sebi. Glutensko tijesto je tvrdo, čvrsto i ljepljivo i tako podatno za rad kao recimo tvrdoglavo i razmaženo dijete. I kao i sa takvim djetetom sa tim tijestom treba čvrsto i odlučno i bez imalo milosti ga strpat u pećnicu jer se isplati a za sve nepodopštime ga možete kasnije kazniti zubima glasno mljackajući od zadovoljstva. A sad receptić.

Tijesto

2 šalice brašna od pira (300grama)

100 gr brašna od heljde

100 gr brašna od prosa

sok pola limuna

2 žlice šećera u prahu (može i dupla količina)

150ml + vode

2 žlice ulja

Fila

1 litra Sojade sojinog mlijeka obogaćenog kalcijem

sok jednog limuna

1 zobeno vrhnje

1 žlica šećera u prahu

2 vanilin šećera

Postupak je slijedeći. Iako samo čitanje traje duže od pripreme, za najveću iskoristivost vremena najbolje je držati se ovih uputstava. Dakle najprije treba složiti glutensko tijesto od pira, limuna i vode. U posudu se stavi brašno te se doda sok od limuna i dovoljno vode da se brašno poveže u čvrstu smjesu te se ostavi sa strane da se formira gluten.

Za to vrijeme se pristupi vrlo važnom postupku gastronomije – izradi sira od soje. Uvijek u receptima naglašavam marku proizvoda koju koristim onda kad je to bitno a sad je bitno. Iz nepoznatog razloga samo se Sojade mlijeko može uspješno pretvoriti u sir. Nema ga svugdje, nema ga uvijek, al kad se naleti vrijeme je za receptić. Dakle, Sojade mlijeko se ulije u posudu, doda se sok od jednog limuna i lagano zagrijava. I zaboravi na štednjaku na 10 minuta. Ili više? Ko zna. I gle čuda.


Po površini pliva tofu. Nadam se da se dobro vidi na slikama. Ima ga za jednu zdjelicu. Ostatak se ocijedi te se prebaci u veću posudu gdje se ta masa pokuša razmrviti vilicom (neuspješno). Zatim se zalije zobenim vrhnjem, doda šećer i vanillin šećer te se dobro izmiješa. Smjesa okusom zaista podsjeća na kravlji sir za kolače.

Sad je vrijeme da se zamrzi cijeli svijet koji se sjetio nečega kao što je gluten. U tijesto se dodaju preostali sastojci (brašno od heljde i brašno od prosa), šećer, ulje i malo vode te se dobro dobro izmiješa. Naravno osjećaj je kao da se miješa polustvrdnuti cement. Nakon dvije svinute žlice, slobodno se preistupi drugom dijelu ove lijepe priče. A to je da se smjesa odijeli na dva dijela te se svaki dio zasebno oblikuje. Drugim riječima uz pomoć žlice, ne dlanova, se tijesto rastegne u tanku površinu u pekaču te se isto ponovi i sa drugim dijelom smjese. Jedan dio se ostavi u pekaču, na njega se doda fila te se u teoriji lagano poklopi sa drugim dijelom ljepil...ovaj..tijesta i sa žlicom lagano sastruže sa papira za pečenje. Višak zloglasnog tijesta koji se neda skinuti sa papira za pečenje se skine žlicom te se pobaca po površini gdje su ostale rupe. Barem ne treba bušiti vilicom na sto mjesta da para izađe. Zagrijati pećnicu na 180°C te ubaciti to čudo na jedno pola sata, dok rubovi lagano ne porumene.

Okus je vrlo interesantan. Heljda se slabo osjeća u kolaču, moglo bi je biti više, kore su mi imale premalo šećera a fila mi je nekako splasnula, al je fino. Za one koji ne vole slatke kolače, ovo je slatko taman. Kora okusom vuče na mak a u fili su mi faille grožđice koje sam inače jako volila u pitama sa svježim sirom.I ne bi bilo loše da je sira duplo više.