Halloweek 4
Čonte ilitiga bijele kosti su jedan od zanimljivih recepata za ponuditi gostima koji dolaze u posjetu. Kasno dolazećima kosti. Ideju sam pobrala od recepata za kineske novogodišnje kolačiće od tapioke a rezultat je iznenađujuće dobar. Zapravo podsjećaju na tvrđe puslice. Mislim da ću ovo ponoviti i za novu godinu jer ih nebrem prestat jest. I najbolje izgledaju kosti u obliku rebara. Duge, tanke, zavinute.
400 gr brašna od tapioke
1 konzerva čvrstog kokosovog mlijeka (Vitasia)
100gr šećera u prahu
(1 žličica arome vanilije)
(2 kapsule sojinog lecitina)
(1 žlica aru praha)
U recept izvorno idu 2 žumanjka. Ja sam dodala lecitin iz 2 kapsule, ukoliko bi lecitin iz žumanjka imao kakav utjecaj na kolače al mislim da nema apsolutno nikakav. Vanilija se uopće nije osjetila tako da je to bilo bacanje. Vanilin šećer nemože ići jer bi se kod pečenja šećer zapekao i kosti bi dobile boju (a trebaju ostati bijele). Aru prah sam dodala jer sam u istraživanjima došla do nekih saznanja da postoje tapioka kolačići i aru prah kolačići. Ja sam se odličila za tapioku jer je aru skup.
Recept je relativno kompliciran i treba biti koncentriran na posao inače ima praha po cijeloj kuhinji. I traje 2 dana. Prvi dan se brašno od tapioke peče u suhom woku na laganoj vatri uz stalno miješanje. Uputstvo govori da je brašno gotovo onda kada se osjeti da je lakše na kuhači pa sve dok ne poprimi blagu boju ali mora ostati bijelo. Meni se taj trenutak desio kroz 11 minuta (a planirala sam 40). Brašno je postalo sipkije i puno je manje pokreta trebalo da ga se izbaci iz woka u oblaku prašine a s obzirom da nisam bar 2 minute miješala i malo je posmeđilo na dnu, pa sam znala da je gotovo. Prženo brašno ima neki ugodan miris, koji mi je teško opisati. Ostaviti da se ohladi u suhoj prostoriji (bez vlage). Drugi dan u wok i u hladno brašno umiješati sve ostale sastojke na način da se prvo doda šećer u prahu, pa lecitin te onda lagano dodaje žlica po žlica kokosove kreme sa vrha konzerve. Meni je za recept bilo potrebno oko 4-5 velikih žlica kokosove kreme al prvo sam dodala 3 pa sam onda dodavala ostale jer je tako lakše. Kokosova krema se vrlo lagano utrljava u brašno sve dok se ne postigne tekstura tijesta (škrob se treba otopiti u masnoći) i taj proces traje oko 20 minuta. Ako se tijesto nije pretvorilo u grudu treba dodati još kokosovog mlijeka, po pola žlice, sve dok se ne dobije čvrsta gruda tijesta i svo brašno se pokupi iz woka. Ja sam si nekak promislila da je bolje griješiti da je tijesto presuho, pa dodati masnoće, nego da je prerijetko pa onda ponovo pržiti još brašna da se to ispravi. Tijesto se tada oblikuje u kosti i peče 15-20 minuta na 180°C. Ja sam pekla dok nisam vidjela da je kost dobila blagu boju na jednom dijelu. Ali možda bi bilo bolje da sam pekla samo 15 miunta? KOsti sam ostavila da se ohlade. Prilično su tvrde, tijesto se nije raširilo u pečenju, i kolačić bi se trebao topiti u ustima al se ne topi. Iako paše za namakanje u čaj. Okus mu je prvo neobičan al se čovjek mam navleče na to i sam hoće još i još....
1 komentar:
jako uvjerljivo izgleda (vidjeh i uživo!)
Objavi komentar