Musaka na grčki

Musaka je grčko jelo originalno i u nju bi trebao ići i patliđan no zbog kroničnog nedostatka kvalitetnog patliđana u dućanima u trenutku nastajanja ovog jela, ova musaka je bez njega.

kila krumpira
sojina šunka
luk
pola kile šampinjona
pola passate od rajčice
sok jednog limuna

Krumpir bi trebalo skuhati u kori te onda narezati kad se ohladi, pa onda opet peći (no to se ne preporuča zbog solanina), al ja sam naišla na mrcine od pola kile svaki pa sam onda ipak krumpir narezala i kuhala već u listićima. Zbog toga a i zbog toga jer je to vrsta veliki bijeli mladi krumpir, mi musaka nije ispala lijepa na slici, jer mi se krumpir trgao. Sojinu šunku namočiti u slanoj vodi, ocijediti te prepržiti na luku. Gljive narezati na listiće i dodati sojinoj šunki te pržiti sve zajedno dok se količina ne smanji na polovinu. Slagati red krumpira, pa nadjev, pa passata, pa opet krumpir, sve zaliti maslinovim uljem i limunovim sokom i peći pola sata na 180°C.

Majmunski kruh

Tijesto za ovaj recept sam uzela od korejskih palačinski jer mi se jako sviđa tekstura u ustima i zato jer mislim da bi pasalo zajedno. Jednostavno mi je recept zvučao božanstveno i fenomenalno izgleda na slikama. Morala sam odma znati da nije toliko dobro. Štoviše, ovo može samo past maj...ovaj nekim ljudima na pamet, da pomisle da je ovo dobro. Komadi kruha namočeni u karamel?Upravo takav okus ima. A iako sam vidla da nekima nije jasno zašto se zove "majmunski" recimo samo da ima veze sa jednim proizvodom od majmuna...

1 šalica rižinog brašna
1 šalica brašna od pira
1 žličica praška za pecivo
2 žlice smeđeg šećera
pola šalice mineralne vode
pola šalice kipuće vode

jednokratne prozirne rukavice

pola šalice šećera
pola žličice cimeta

 Sastojke za tijesto izmiješati te u rukavicama trgati u male kuglice koje se uvaljaju u malo ulja te mješavinu šećera i cimeta i stavljaju u kalup za kruh (ili kuglof) te se peče pola sata na 220°C. Komadi se trgaju te jedu. Jestivo al meni se ne sviđa.

Kunafa

Arapski desert. Postoje 4 verzije: turska (künefe), grčka(kadaif), jeruzalemska(kanafeh) te bliskoistočna (Ka'ket Kanafeh). Osnova je tijesto (kanafeh) koje se puni sirom i/ili orasima te se zalijeva šećernim sirupom. Tijesto opet može biti u 4 verzije: tanki rezanci (khishnah), tijesto od grisa (na'ama) te kombinacija prva dva (mhayara) te opet ribano vučeno tijesto za jeruzalemski kanafeh.

Ja sam odlučila raditi od rezanaca, te puniti sa običnim sirom od tapioke (alla daiya) i lješnjacima. Jer su mi ostali lješnjaci od korejskih palačinki.

pola sira od tapioke
šaka rezanaca br. 1 od barille
zdjelica mljevenih lješnjaka pomiješanih sa smeđim šećerom

sirup:
šećer = 70% šećera
1 vanilin šećer

Rezance skuhati u puno vode te napuniti 2/3 ramekina te napraviti rupu u srediti. Staviti po 2 žličice nadjeva od komadića sira i mljevenih lješnjaka sa sirom. Pokriti smjesu sa ostatkom rezanaca te peći na 200°C 30 minuta ili dok se površina ne zazlati. Nakon toga zaliti sa šećernim sirupom, po jedna žlica na ramekin i onda se ubiti u preslatkom jelu. Definitivno je preslatko i nije me oduševilo.

Kečap od gljiva

Povratak korijenima. Kečap su izumili Kinezi, između ostalog i on se prvenstveno sastojao od gljiva. Nakon što je kečap došao u Ameriku, počeo se raditi od paradajza. I tako je nastao kečap kojeg znamo i danas. Taj već znam raditi, sad je novi izazov na redu. Miris koji se širi iz kuhinje je nevjerojatno zamaman. Pišem ovo dok se on kuha jer se mora reducirati, barem sat vremena i strašno me privlači. Ako će konačan rezultat biti upola ovako dobar kao što je miris, onda je to uspjeh.

pola kile šampinjona
1 žlica soli
pola luka
2 češnja češnjaka
sok 2 limuna
1 žličica crnog papra
3 žličice smeđeg šećera
1 šalica vode
1 lovorov list

Šampinjone dobro posoliti sa jednom žlicom soli te ostaviti u posudi oko 24 sata da pocrne i puste vodu. Meni nisu baš pocrnili nego su poprimili onako mrlje i sparušili su se gdje ih je sol dotaknula, al su pustili vodu. Očito su šampinjoni sama voda. Uglavnom, nakon 24 sata, sve zajedno, sa vodom koju su pustili šampinjoni, osim lovorovog lista ubaciti u blender te pretvoriti u pjenicu. Pjenicu prebaciti u posudu, ubaciti lovorov list i kuhat na slaboj vatri oko sat vremena. Pri tome pojesti ogromne količine hrane koja se nađe na putu jer je miris...mmmm....ti kinezi stvarno znaju kaj je dobra hrana. Nakon toga smjesu prohladiti te pospremiti u staklenke. 
Ima jako neobičan okus. Fini, ali neobičan. Možda je malo preslano za samostalno jelo (drugi puta pola žlice soli) ali sam sigurna da će pasati uz sve uz što uobičajeno ide kečap. Ugodno iznenađenje.

Slatke korejske palačinke (hotteok)

Činke punjene karamelom...i lješnjacima....ma morala sam ovo probati napraviti. Naravno u originalu idu dvije stvari koje u ovome nebude: kvasac kao prvo, te brašno ljepljive riže. Nije da nema za kupiti u lijepoj našoj al ja nemam. Odnosno ima ljepljive riže a onda se to samelje.I ne namjeravam kupiti. Bar ne za sad. Al imam brašno obične riže. Rižino brašno, ako već ide u recept, onda mora ići baš rižino brašno. Ono nema zamjene. Jer uopće ne upija ulje i kad se takva hrana prži, onda se ne dobije i litra ulja sa hranom, već fina korica izvana i to je to. Bacila sam se na recept u svojoj izvedbi i ono što sam dobila je...odlične krafne bez kvasa. Malo su zahtjevne kod izrade ali idu vrlo brzo. Nemogu ispasti tako tanke kao na originalu jer se tijesto trga (ako ću već probavat, morat ću probavat sa tijestom kod kojeg ću provo dobiti gluten a onda umiješati rižino brašno) i zato jer su deblje se šećer isto ne rastopi kao na slici, iako se otopi kad se počnu hladiti i onda su stvarno fine. Nije me recept bacio na koljena ali sam uspjela postići još jednu strukturu tijesta koja je vrlo slična krafnama - mekano i prozračno- i to bez kvasa. I nisu tako slatke kako se misli. Skoro da i nisu slatke...Ispalo mi je 6 debelih komada.

1 šalica rižinog brašna
1 šalica brašna od pira
1 žlica crnog sezama
1 žličica praška za pecivo
2 žličice smeđeg šećera
pola šalice mineralne vode
pola šalice kipuće vode
1 žlica ulja
jednokratne prozirne rukavice

Punjenje
1 šaka lješnjaka - samljeti
2/3 šalice smeđeg šećera
*ove količine se mogu slobodno prepoloviti jer je meni ostalo bar polovica

 Čitajući recept pokušala sam se prisjetiti kako da postignem strukturu potrebnu za ove palačinke ali se nisam mogla sjetiti ničeg korisnog pa sam improvizirala. Vruću vodu sam koristila kod kineskih palačinki i mislim da sam uspjela dobiti gumastu strukturu no ovaj put tu ide i rižino brašno i ništa nisam mogla predvidjeti. Jednokratne rukavice su se pokazale kao idealna stvar za obradu ljepljivog tijesta. Prvo se pomiješaju suhi sastojci, pa se u to doda vruća voda i ulje, kratko promiješa te se onda doda mineralna voda i tada se dobro dobro miješa. Tijesto mora biti nešto rijeđe od onog za kruh a opet dovoljno ljepljivo da se može žlicom uzimati i oblikovati kuglice. Meni je ispalo nekako vodeno pa sam dodala još malo brašna od pira i još sam miješala pa je ispalo dobro. Ugrije se ulje u tavi, stave se rukavice pod obavezno te se žlicom uzima tijesto, oblikuje u kuglicu te rastegne na dlanu i puni sa oko 2 žličice nadjeva te se rubovi oprezno zalijepe i lagano se spljošti kugla na dlanu te spusti u tavu. Treba biti oprezan jer tijesto puca i onda nadjev ide van. Peče se sa obje strane nekoliko minuta, dok ne poprime tamnu boju, i onda se vade na tanjur, bez papira (papir se lijepi na njih). I uživa u njima. Drugi puta ću puniti pekmezom od marelica.