Palačinke sa mladim lukom (scallion pancakes)

Prvi puta kada sam radila scallion pancakes je bio trenutak kada sam se prvi puta suočila sa pojmom gluten te magijom koju njegov dodatak ili nedostatak ima na proizvodnju toliko različitih proizvoda sa tako različitim teksturama od brašna samo jedne biljke. Taj prvi pokušaj je bio katastrofalan, imala sam  masne palačinke a mladi luk je bio neprimjetan u cijeloj priči. Onda mi se to činio potpuno uzaludan i mukotrpan posao za jedne slane palačinke. Sad, kad znam puno puno više o brašnu i njegovim svojstvima te ponašanju mi se proces nije činio toliko mukotrpan a rezultat je zapravo ispao vrhunski. Riječ je o tome da je potrebno dobiti slojevitu palačinku, kao da je od lisnatog tijesta a nije. Mislim da je ključ neuspjeha zadnji put i bilo to što nisam imala sezamovo ulje koje sad imam a koje je izgleda jako bitno (zadnji put sam mislim radila sa margarinom).

Nisam mislila da ću uspjeti ovaj put no kupovina mladog luka me prisilila da pronađem načine za njegovo uništavanje u količinama većim nego uobičajenima. Naime neznam zašto je nekima iz pojedinog lanca dućana palo na pamet da se vezice trebaju pakirati u količini od 6 poriluka. Nije meni problem što je ta količina samo 6 kuna već što je količina 6 poriluka dovoljna da se za doručak mladog luka najede 12eročlana obitelj. No uspjela sam nabaviti i najmanju količinu mladog luka moguću od "samo"  20 komada mladog luka za 3 kune. Manje od toga se nije moglo. Pa to je količina ko 2 poriluka. Nemogu se zamisliti da za doručak maznem 2 sirova poriluka. Nikako. Maksimalno za Uskrs pojedem 3 komada sirovog mladog luka i to  mi je dosta za cijelu godinu. Očito slijede recepti sa mladim lukom....evo prvog:

Dobar video


2 šalice brašna od pira
1 šalica mlake do vruće vode
ulje, sol
7 komada mladog luka (ako su jako tanki)
tamno sezamovo ulje

Video oko pripremanja ovih palačinki je jako dobar. Neki bitni detalji se ne vide koje ću ja opisati no kod ovog recepta je ključna brzina pripremanja. Naime, kuhano tijesto jako brzo upija brašno i postaje ljepljivo i samo se kratko vrijeme može oblikovati kao što je prikazano. Vruća voda je isto bitna. Ovdje je gluten nepoželjan i vruća voda je način ga se razbije i dobije višeslojna palačinka umjesto kruha. Dakle u dvije šalice brašna se umiješa vruća voda te se tijesto obrađuje barem 5 minuta sa žlicom i ostavi stajati oko pola sata do sat vremena. Tijesto će biti ljepljivo no odvajati će se od posude. U međuvremenu pripremiti mladi luk na način da mu se odrežu brkovi a ostatak se nareže na 3 jednaka dijela. Najgornji zeleni dio baciti. Donji bijeli dio ostaviti za uživanje a središnji tamnozeleni narezati na sitne kolutiće. Sada slijedi brzinski dio. Nabrašniti površinu za obradu tijesta. Nabrašniti i tijesto u posudi te ga lagano podići van. Tada ga se može kao u videu bacati preko ramena na pobrašnjenu površinu ako se želi imati brašnobijela kuhinja po nekoliko puta. Bacanje ima nekoliko prednosti: tijesto se ne lijepi a višak brašna sam otpadne i tijesto je vrlo jednolično pobrašnjeno. Tada se krene sa izradom prvog puža. Puž je zapravo u azijskoj kuhinji simbol za lisnato tijesto. Izrada puža je ključ u slojevima. I to je genijalna ideja. Dakle tijesto se razvalja ili rastegne rukama po pobrašnjenoj površini i namaže sa sezamovim uljem te se i posoli. Tada se tijesto zafrče (brašno se dodaje ako se lijepi) i oblikuje puž, odigne u okomiti položaj te se spljošti i ponovo namaže sa sezamovim uljem. Ja sam sada dodala narezani mladi luk iako je moguće još ponavljati izradu puža za više slojeva.Kad se doda mladi luk, zagrije se ulje na tavi te se od duguljaste savijače režu manji dijelovi koji se oblikuju u puža, spljošte na tankol te prže nekoliko minuta sa obje strane. Kada je gotovo, palačinka se nareže na kriške te posluži uz neki (slaniji) dip. Ja sam poslužila uz tajlandski curry sa sezamovim uljem.

Sretan Uskrs

Pržene zobene kriške u umaku od jabuka i grožđica

Još jedna verzija zdravog doručka koju su izmislili ameri no ova verzija je stvarno fina i ukusna i fancy. Obično se zobene pahuljice kuhaju sa jabukama i grožđicama ili se ta masa peče u pećnici i obično je sve to skupa vrlo gnjecavo i bezokusno no ovo je fino. Toplo preporučam u ovu hladnu snježnu cvjetnu nedjelju.

2 šalice zobenih pahuljica
1/2 litre vode
pola šalice mljevenih lješnjaka (1 šaka cijelih)
mrva soli

umak
kaša od jabuka i marelica
1 vanilin šećer
šaka zlatnih grožđica (sultana) ili prema ukusu
pola žličice cimeta
malo lanenih sjemenki za posipanje

Dan ranije prokuhati zobene pahuljice u pola litre vode sa mrvom soli desetak minuta te posložiti u kalup za kruh i ostaviti da se ohladi preko noći. Drugi dan narezati na kriške te peći u tavi na malo ulja 10 minuta sa svake strane dok ne poprimi boju. Ja sam radila u neprijanjajućoj tavi i dok sam sve ispekla nestalo je i ulja pa sam umak pripremila u istoj tavi. U tavu staviti kašu, vanilin, cimet i grožđice i kratko zagrijati da bude topli te preliti preko prženih kriški. Posuti lanenim sjemenkama za dodatno zdravlje. I uživati. Blagog je okusa jer pržene kriške zobi nemaju okusa al sa umakom je baš mljac.

Vegan u Amsterdamu

Gastropriča - 5 dana u Nizozemskoj

Ako putujete u Amsterdam, najbolje je iznajmiti stan, pogotovo ako ste vegan. Nizozemci imaju neke neobične običaje što se tiče kulinarstva pa je najbolje tako. Osim toga, zašpara se puno novaca. Kao prvo vegan će teško naći nešto za pojesti u restoranu. Oni nemaju običaj posluživati pomfrit kao samostalno jelo pa se čovjek može naći i gladan ako sjedne u restoran a oni vele da pomfrit poslužuju samo uz glavno jelo, obično mesine i ribetine. Nadalje sve zalijevaju oblinim porcijama sira i maslaca. Također Nizozemci nemaju običaj sjediti vani na kavi, pa ćete se morati pomučiti da nađete kafić koji prodaje kavu i u kojem možete sjediti kao kod nas a da nije coffeeshop što kod njih nije kafić već pušiona trave. Ono što vi tražite oni zovu koffy huis (kuća kave). Osim toga i kad nađete, spremite se platiti 2,3 eura za šalicu najmanjeg espressa pa naviše (do 5 eura za kapućino). Najviše uobičajenih kafića bi bilo u Crvenoj četvrti no sa tamnim staklima i stolicama od čistog drveta što uopće ne pridonosi užitku ispijanja napitka od te biljke.  Čaja imaju sve po svud i poslužuju u porcijama za 2-3 šalice. Njihova marka je Pickwick koja je zapravo  vrlo bijedna imitacija čaja. Dobar čaj možete popiti u lancu Greenwoods, no tamo nemojte jesti ako ste gladni. Puno love a malo hrane. Naime, naručili smo krumpirove četvrtine (wedges) i porciju gljiva koje oni imaju kao prilog a dobili jednu šaku jednog i drugog za 5 eura, količinski zajedno za pola zdjelice. Ali za čaj je super, atmosfera je vrlo ugodna, sve je uvijek puno ljudi a hrana iako količinski valjda pola porcije koja se dobije u Parizu (francuzi isto škrtare na hrani) vrlo fina.

Kad smo već kod napitaka, voda iz slavine je pitka i vrlo čista. Teško će se naći ostaci klora u njoj kao kod nas, okusom podsjeća na Evian, pa ako inače koristite Britu za vodu, nema straha, tamo takva voda ide iz slavine. Zeleni čaj nisam kuhala al je sigurno bolji sa njihovom vodom iz slavine nego sa našom.

Ako mislite jesti vani, osim McDonaldsa koji je jedino mjesto gdje dobijete pomfrit zasebno, imaju i falafelnice, gdje za 5 eura možete pojesti vegetarijanski falafel (neznam jel stavljaju i sir unutra, u sendvič) uz besplatnu salatu što je zapravo jako dobar izbor ako jedete pšenicu. Inače ste osuđeni na kuhanje. Od dućana najbolje je otići u Albert Heijn koji je njihov Konzum. Imaju nevjerojatan izbor voća, povrća, gljiva, narezanih salata, gotovih sendviča, indijskih i kineskih jela te jako jeftine tjestenine i riže (basmati riža = 2,5 eura, što je ispod 20 kuna). Cijene voća i povrća su kao kod nas.  Imaju također velih izbor začina, ali isto tako ništa nemaju prevedeno na engleski već je sve na nizozemskom. Ako ne prepoznate po izgledu, nećete znati što je što. Ili si prevedite doma il nemojte kupovati. Heijn ima i veganskih stvari, imaju jednu vrstu bademovog mlijeka al je fino. Od ostalog imaju sve Alpro proizvode ako su proizvodi od soje, Alpro bademovo mlijeko nisam vidla.

Također u Nizozemskoj ne prodaju brašno. Ono malo što imaju je valjda samo za strance. Brašna u dućanu imaju po 2-3 vrećice na polici i to obično pšenično (tarwemeel) i cjelovito pšenično. Nemaju brašna ni u specijaliziranim dućanima u kojima kao specijalitet možete naći 200gr kukuruznog brašna. I to je to. Nemojte se truditi tražiti brašno. Samo za usporedbu ja kod nas kupim proseno, rižino, heljdino, slanutkovo i pirovo bez problema. Zaboravite na domaće trgance i domaći kruh. Kruha imaju ali ga sami ne peku.

Od specijalnih "zdravih" dućana imaju dva. De Tuinen koji je nešto kao kombinacija DMa i biljne ljekarne i tu ćete naći nešto zdravih proizvoda, kukuruzno brašno te zamjenu za jaja


koje kod nas nema. Tako da obavezno kupiti pa si donesti. Od onog što tamo ima a kod nas nema ću spomenuti i dućan sa vegetarijanskim cipelama iako nisu hrana.

Drugi specijalizirani dućan bi zapravo trebao biti prva destinacija za vegana koji ima puno novaca jer je teško tamo malo potrošiti a zove se Biomarkt.Tamo ima izbora za poluditi. Od vege špeka, ćevapa, pir-lješnjak burgera, badem burgera i svega što si jedan vegan samo poželjeti može. Čak i pirov kruh bez kvasa, već narezan. Samo treba pazit da nisu negdje ubacili i sir jer ga vole svugdje gurati al nađe se veganskih finota koliko hoćeš. Recimo da je po ponudi nešto kao BioBio samo puno puno veći i raznolikiji.

Što se tiče ove stranice http://www.vegan-amsterdam.com/ nije da je baš od pomoći. Bila sam u Hemp Worksu (blizu je željezničke stanice) ali su cijene strašne a ponuda mi se nije dopala. Ako baš neznate gdje bacit te sve silne eure, onda slobodno možete tamo potrošiti na robicu od konoplje.

Tako da ovisno o izboru dućana možete u Amsterdamu proći jeftinije (Heijn) ili skuplje (Bioplaza) ali nećete potrošiti više nego kao i kod nas za iste proizvode.

Limunove kuglice

Volim limun i htjela sam napraviti ovaj kolač već dugo vremena no nikako nisam imala višak limuna. S obzirom da putujem, trebalo je na naglo potrošiti zalihu pa evo. Nije baš bilo potrebno toiliko limuna a rezultat nije bio onoliko limunasto ukusan kao što sam očekivala. Kiseli kolačić sa kiselom kremom gore. Ništa posebno.

2 1/4 šalice brašna od pira
1 šalica šećera
175gr margarina
1/2 žličice sode bikarbone
1/3 šalice limunovog soka

krema:
1 - 2 šalice šećera (prema potrebi)
3 žlice margarina
2 žlice limunovog soka


Izmiješati sve sastojke za tijesto, oblikovati kuglice te peći 10ak minuta na 220°C. Dok se kuglice malo ohlade, umočiti ih u kremu (tako je lakše) te ostaviti da se stvrdne.

Trganci u paradajz sosu

Nešto me hvata neka viroza (od svih bolesnih na poslu) no ne dovoljno da se razbolim pa tako kunjam svaki dan. I kuham si rižu bijelu sa kurkumom jer za drugo nemam volje. Ni teka. Evo sad sam malo živnula i napravila prvi recept ovog tjedna. Dolazi iz Nove kuharice koju sam imala prilike prolistati  i od 500 jela tam nabrojanih, meni se dopalo samo njih 5 koja ću isprobati. Kuharica nije loša, nije veganska, al je među boljima vegetarijanskima koje sam imala prilike vidjeti. Ono što je boljka svih takvih kuharica je da stavljaju očite recepte unutra tipa palačinke sa orasima ili kruh sa biljnim paštetama te varijacije na isti recept 2-3 puta. Prvi recept koji mi se dopao su trganci i jako sam zadovoljna rezultatom. Malo sam prilagodila recept jer ja ne volim jako mekanu hranu.

375gr brašna od pira
125gr brašna od slanutka
2 žličice soli
2 žlice peršina (ja imam u zamrznutim kockama)
250ml hladne vode (+ koliko ima u zamrznutom peršinu)
3 žlice ulja od repice

Od brašna, soli, ulja, peršina i vode umiješati vrlo tvrdo glutensko tijesto na način da se voda dodaje ostalim sastojcima u vrlo malim količinama a da se tijesto gnječi rukama. Naizmjence se dodaje voda i gnječi tijesto sve dok se ne potroši voda a tijesto formira u kuglu koja se odvaja od posude. Tada se u plićoj posudi zagrije voda do vrenja, doda malo soli te malo ulja i od tijesta trgaju (i formiraju) kuglice koje se bacaju u kipuću vodu. Kuglice se kuhaju sve dok ne isplivaju te se tada odmah vade vilicom u zdjelicu. Dok ih se nakupi dovoljan broj, kuhane se kuglice prže na malo ulja u tavi sa poklopcem (ulje i voda se baš i ne podnose) dok ne posmeđe. Tada se mogu ubaciti u kakvu juhu ili umak i poslužiti. Ja sam poslužila uz pasatu i začine za pizzu.

Dobre strane ovog recepta su da je kuglice imaju okus po kruhu i da ne upijaju ni previše ulja ni previše umaka a loše strane su opasnost od prskajućeg ulja, opasnost od karpalnog tunela radi gnječenja tijesta te dim koji se diže u dovoljnoj količini da se kasnije kroz prostor prolazi režući ga motornom pilom.