Engadine muffini

Na engadine pitu sam naletjela sasvim slučajno i nekako mi se činila ukusnom kad sam čitala recept pa sam odlučila isprobati za Božić. Ionako je tradicija da se radi barem jedan novi recept za kolače za Božić pa eto te pite. Engadine pita u stvari nije pravi naziv te pite. Tako ju zovu na linku na kojem sam pobrala recept sa katastrofalnim uputstvima čega sam se dosjetila onda kada sam počela raditi karamel te moje iskustvo s njime. Engadine je pokrajina u Švicarskoj gdje bi ova pita trebala biti tradicionalna. Kod nas ima za kupiti u jednoj slastičarni pod nazivom engadine torta, ameri to zovu običnom nut pie, a kod nas Hrvata se taj recept ili verzija tog recepta pojavljuje pod nazivom posebna orehnjača.Drugim riječima, na zapadu ništa novo.

Postoji jedna stvar kod karamela. Nikad se ne rastopi do kraja. Nikad nisam riješila tu misteriju niti mi je itko ikada otkrio u čemu griješim. Možda ga prekratko kuham no meni je tamni karamel toliko gorak da mi nije jestiv i nikako si to iskustvo ne želim ponovo priuštiti. Pa eto, kad radim s karamelom, obično i bacim pola istoga.

Tijesto
1 šalica ulja od riže
2 i 3/4 šalice brašna od pira
1/2 žličice soli

Punjenje:
2 i 1/2 šalice šećera
1 zobeno vrhnje + 2 žlice šećera u prahu
2 i 1/2 šalice oraha - nasjeckanih
1 vanilin šećer

Od sastojaka pripremiti tijesto te napraviti košarice u kalupima za muffine. Ja imam silikonske te imam još i ramekine. Uglavnom ide oko žlica tijesta po kalupu. Pećnicu zagrijati na 180°C. U tavi na slaboj vatri staviti šećer te čekati da se otopi i napravi karamel. Tada lagano dolijevati zobeno vrhnje uz neprestano miješanje i zagrijavanje da se karamel otopi i postane gust i kremast. Ako vam se desi da vam nakon nekog vremena i ostanu komadi karamela neotopljeni, tada s otopinom prelijte orahe a ostatak odmah bacite. Čista kemija ovaj put na djelu, toliko se o zasićenim i prezasićenim otopinama ipak sjećam, da postoji točka kada tekućina više nemože primiti šećera i da se zagrijavanjem ništa neće postići. No očigledno ipak negdje griješim jer sam uvjerena da bi se sav karamel trebao otopiti a da se ne dodaje tekućine no te male tajne majstora cukerpekera još nisam saznala. Kad saznam mam primijenjujem. Dakle izmiješati tu tekućinu i orahe te puniti kalupe za muffine sa oko jednom žlicom oraha. Od ostatka tijesta oblikovati male kuglice (oko jedna žlica tijesta) spljoštiti na palačinku u dlanu te prekriti muffine i dobro zatvorriti rubove. Ja nisam uspjela pa mi je punjenej curilo i vidi se da se dobro zapeklo na slici. Peći oko sat vremena na 180°C. Rezultat je kamenje. Doslovce. Preporučam samo neprijateljima. Da se lagano hrustati tamo gdje smjesa nije izašla, te lagano hrustati orahe. Jedan muffin je dovoljan za cijeli dan zabave. Naravno može se ostati i bez pokojeg zuba al kaj je to za takvu zabavu. Bapski recept. Zahvaljujem blogerici na objavi te divne stvari. Bez tog recepta nikad ne bi saznala da cijenim sve svoje zube.

Veganske kremšnite

Ljudi pričaju o tome. Restorani svi to nude. Jedan klasični veganski recept. Nažalost u mojoj verziji je to malo teško postići. Bez kupovnog lisnatog i kupovnih pudinga od vanilije mislim. I tako sam ja maznula najviše kopirani recept za te kremšnite na internetu a ima i na ovoj stranici i rekoh pa ja sam maher, ja mogu prokljuviti i ovu tajnu. Mislim nije da nisam kuhala puding bez kukuruza do sad, ne? I mogu samo opet i opet ponoviti: blago meni sa receptima koje pišu ljudi koji ne rade po tom receptu i pojma nemaju kaj pišu. Fino piše u receptu kako napraviti domaće lisnato. Izvaljati 6 dijelova tijesta na 1-2 milimetara tanko tijesto te to *podići* i *staviti peći*. Ne piše na koji način se postigne da lisnato, koje mora biti ledeno a i ledeni pekač mora ići u vruću pečnicu se podigne nakon što je razvaljano na prozirnu krpicu jer je to nemoguće. Jedan milimetar tanko tijesto se jedva drži za sebe. I jedini način da bude tako tanko i da se da *dići* je da se napravi vučeno tijesto, koje se dodatno obradi komadima maslaca da se dobe rupe. Jedan iz teorije kuhanja mam odmah. Ima onaj sistem sa zamatanjem i valjanjem koji se koristi za scallion pancakes (specifikus palačinke kineski recept luđačka priprema bolje ne pitat). I sigurna sam da ima sistem za izradu vlastitog lisnatog isto tako ali da ne uključuje tak površnu obradu tijesta kao što je to napisano u receptu. Dakle autor nikad nije radio domaće lisnato (a ni vučeno) tijesto. Mogu samo misliti kakav je onda ostatak i dobro da sam dalje radila po svojemu. Tko zna kak bi ispalo. Sam bi bacila novce a niš ne bi postigla. Uglavnom okus nema veze sa kremšnitama jer nema okus po jajima a kombinacija okusa koja je ispala je potpuno nespojiva. Već vidim da ću ovaj recept morati dorađivati kroz nekoliko pokušaja jer iako je prvi dojam nešto prestrašno u ustima kad se očekuje kremšnita, kao kremasti kolač koji nije kremšnita bi mogao biti fini jer osvježava i fino je sladak. ALi ne i u ovoj verziji. Recept zapisujem, kolač se pojeo, ali me nije bacio u trans ni približno toliko da to ponudim recimo prijateljima.

Domaće "lisnato"(nije uspješan recept)
250gr margarina
300gr brašna od pira
malo soli
1 prašak za pecivo
sok pola limuna


Ja sam koristila margarin koji u sebi ima burbon vaniliju. Ipak je bila stara godina, nek se slavi, jedan margarin na godinu me nebude ubio mam odmah a vanilija je dala fini miris i okus. Ako je običan margarin, neka ide i jedna vrećica ili dvije burbon vanilije u tijesto. Uglavnom, margarin mora biti na sobnoj temperaturi te se sastojci izmiješaju vilicom, nikako ne rukama, podijele na 6 jednakih dijelova (po receptu) te stave u zamrzivač na 15ak minuta. Do tud je po receptu. Dalje sam ja po svojem pa mi je tijesto ispalo predebelo. Jer sam spekla kompletnu količinu zajedno. Ipak bi trebalo postići od te količine dvije kore za pekač od 32 cm. Uzme se papir za pečenje, posloži u pekač, te se tijesto iz zamrzivača prstima i palcima utisne u tanku podlogu veličine pekača te se izvadi prva "kora" i ostavi u zamrzivač pa se isto ponovi sa ostatkom tijesta. Sad bi trebalo svaku koru speći posebno s tim da pekač mora ići direktno iz frižidera u vruću pečnicu. Ja sam zajedno pa eto. Margarin se nije ponašao kao maslac, niti je tijesto bilo kao vučeno pa se sve skupa zbog povećane količine masnoće pretvorilo u prhki keks - tijesto. Sad znam od čega se sastoje kupovni keksi. Dječica to nikako ne bi smjela jesti, pa to je sama mast i prašak za pecivo. Uglavnom se peče oko 30-40 minuta na 200°C dok rubovi ne počnu dobivati na boji.

krema:
litra rižinog mlijeka
250 gr rižinog brašna
250 gr šećera u prahu
burbon vanilin šećer
1-2 žličice kurkume

Kremu dobro prokuhati s tim sa da se mlijeko polako dodaje a i dodaje se brašna ako se ne zgusne, već prema potrebi. Nema veze ako se ne uspije zgusnuti odmah i sad jer će se zgusnuti hlađenjem, no ipšak mora biti barem malo kremasto i djelovati kao puding. Kremu ohladiti na sobnu temperaturu te preliti preko "kore" i ostaviti da se hladi minimalno preko noći. Što duže stoji to se bolje stisne, tako da je najbolje raditi dan ranije. Krema je fina. Malo brašnasta al to je zato jer sam imala samo integralno rižino brašno, sigurna sam da je sa domaće napravljenim brašnom od bijele riže puno bolji efekt. Al keks od pira si nikako ne paše kao podloga, ni izglednom, ni teksturom. Ja sam ih uspjela vaditi van i nisu curile.Osvježavajuće al recept treba mijenjati....

Kuhano vino za djecu

Hladno je, ne da mi se piti obična voda, kava bez kofeina mi je postala pregorka za piti a čajeve baš i ne volim. Mislim popijem si ja ali nije mi to napitak. A kuhano vino mi je od sad na zabranjenoj listi. I tako sam se ja dosjetila spremiti sok od jabuke a la kuhano vino. Odlično je.

sok od jabuke (ne sirup)
cimet

Prokuhati vodu te u šalicu uliti do pola vruće vode da se šalica zagrije. Sok od jabuke bi trebao biti na sobnoj temperaturi. Dodati malo cimeta te uliti sok od jabuke do vrha. I uživati. Probala sam sa začinima za kuhano vino (jer toga ima u filtar vrećicama za čaj) al ne osjeća se neka bitna razlika...

Okruglice od soje u umaku od rajčice

Recimo. Oduvijek sam htjela naučiti kako napraviti savršene okrugle okruglice. Mislim da sam na dobrom putu i da sam dobro savladala tehniku sa dvije žlice. Nakon pečenja nisu bili baš tako savršeno okrugle al možda je to zato jer sam ih pekla u pekaču umjesto na rešetki. Al nije mi se dalo ribati rešetku poslije, jednostavnije je samo baciti papir za pečenje u smeće, pa eto ni okruglice nisu baš savršene. Al bit će jednog dana, bit će.

Za sojine okruglice:
150gr riže
50gr sojinih ljuskica (oko četvrtina vrećice)
1 žlica vrhom puna brašna od prosa
začini: sol, povrtna kocka, 2 žličice slatke crvene paprike, malo crnog papra)

Za umak:
voda
1-2 žlice koncentrata rajčice
repičino ulje ili maslinovo ulje
sok pola limuna


Rižu skuhati u slanoj vodi dok ne nabubri te ocijediti. Sojine ljuskice preliti kipućom vodom malo iznad vrha te dodati povrtnu kocku unutra. Ocijediti u cjediljci te žlicom iscijediti što više tekućine. Izmiješati sa rižom, prosenim brašnom i začinima u zdjeli sve dok se ne pretvori u vrlo ljepljivu masu. Zagrijati pećnicu na 200°C. Žlicom za juhu te najmanjom žličicom za kavu oblikovati kuglice na način da se uzme smjesa na veliku žlicu te se malom pritišće i sabire i uzima i prebacuje iz jedne na drugu dok se ne postigne loptasti oblik. Staviti na papir za pečenje te peći u pečnici 40-50 minuta sve dok se na kuglicama ne pojavi smećkasta korica. U posudu staviti malo ulja, koncentrat rajčice, malo soli, sok od limuna te doliti vode i prokuhati. U vruće staviti okruglice od soje i uživati.

Novogodišnje punjene paprike

Nije me bilo dugo dugo al kad jednostavno nisam imala vremena pisati blog. Recepte sam skupljala, pa je bio niz neuspješnih i nejestivih stvari (mrzim druge ljude koji objavljuju nejestive i neisprobane recepte pa ljudi kao ja nasjednu), i evo nove godine. Za novogodišnji recept sam izabrala jedan od najdražih sa mojega bloga i malo ga obogatila da bude hoch i fini i mogu reći da sam mu se veselila jednako kao i dočeku. Netko ima sarmu, netko punjene paprike. Čak me ni cijena paprike nije odvratila od mog nauma i priznajem da sam apsolutno oduševljena ovim jelom. Ako se po prvom danu godina poznaje, onda će se fino jesti u 2013.

Sastojci:
rog paprike ili bilo koje duge a uske paprike - 6 komada
sojina šunka - četvrtina vrećice
heljda- oko 150-200gr
dimljeni tofu - 250gr
koncentrat rajčice
povrtna kocka, crni papar


Sojinu šunku preliti kipućom slanom vodom tek toliko da ju pokrije i ostaviti da odstoji 15 minuta. Heljdu staviti u duplo više vode, dodati povrtnu kocku i kuhati 15-20 minuta. Za to vrijeme naribati pola dimljenog tofua a drugu polovici narezati na kockice. Paprikama odrezati vrh, čim uže, te izvaditi koštice. Sojinu šunku ocijediti kroz gusto cjedilo, te istisnuti dodatnu vodu pritiskanjem žlice o cjedilo. U dubokoj tavi zagrijati malo ulja da bude vruće, te ubaciti sojinu šunku i pržiti dok ne postigne tamno crvenu boju (10 minuta). Na to dodati ocijeđenu heljdu, naribani tofu i papar i pržiti još neko vrijeme (2-3 minute). Toplom smjesom napuniti paprike pritiskajuću žličicom da budu napunjene do pucanja. Višak smjese ostaviti u tavi. Dodati punjene paprike na način da vrh bude čim više postavljen (jer iz takvih paprika vrlo rado ispada punjenje -  nema jaja ne?) te zaliti vodom da pokrije čim veći dio paprika, dodati kockice tofua i prokuhati sat vremena.